 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
I jos jedan izlet
From: Darija Vukovic - [email protected]
Date: Mon, 21 Nov 2005 16:44:08 +0100
Eto, prosao je jos jedan skolski vikend. Ovaj put nam je odrediste bilo
Vela Pesa kod Rijeke. Kao i obicno, prvo smo se u ranim jutarnjim satima
svi skupili na parkiralistu kod naplatnih kucica u Luckom. Tu sam se
kolacima pokusala uliziti instruktorima. No, tek ce se na ispitu vidjeti da
li je ulizivanje polucilo rezultate :-)
Kad je Veliki Vodja Orsat zakljucio da je vrijeme, polako smo napustili to
parkiraliste i napokon krenuli. Naravno da smo putem stali u nekoj birtiji,
jer tradicija postoji zato da se postuje.
Oko kojih 11h (pretpostavljam, nisam skroz sigurna) smo stigli do
penjalista. Bila sam ugodno iznenadjena vremenskim prilikama i temperaturom
tamo. Nije bilo ni priblizno hladno koliko sam ja mislila da ce biti, a
vidjelo se cak i sunce. Neka bude zao onima koji nisu dosli zbog straha od
smrzavanja.
Nakon provjere znanja cvorova smo pokusali malo dangubiti, ali smo ubrzo
bili sprijeceni u tome Orsatovim zanimljivim i poucnim predavanjem o
pravilnom stavljanju kompleta u spitove i uzeta u komplete. Spomenuo se i
spravica za osiguravanje te njihove pravilne upotrebe. Pokazao nam je i
kako osiguravati grigrijem te nas potom natjer'o da se istim koristimo i u
praksi. Lijepo je i korisno to sve znati, ali meni je i dalje simpaticniji
moj reverso.
I tako, dok su neki tecajci osiguravali grigrijem, drugi su penjali
smjerove. I to kao prvi. Na kraju dana nije bilo tecajca koji nije penjao
kao prvi. Valjda. Mislim da je vecina to i relativno uspjesno obavila.
Neki (pritom prvenstveno mislim na sebe) doduse uz uobicajeno cviljenje i
podulje zastajkivanje na mjestima koja uopce nisu teska za proci, ali
glavno je doci do vrha, ma koliko dugo to trajalo. Naravno, bilo je i
grcevitog drzanja kompleta koji se iz ruku nisu ispustali cak ni na blagi
nagovor (koji je kasnije presao u psovke) instruktora.
U kasnim popodnevnim satima smo jos penjali poneki smjer na top rope, ali
to nije bas bilo ugodno jer se temperatura osjetno spustila, pa su ruke
prilicno brzo pocele trnuti. Sva sreca sto je netko zapalio vatricu pa smo
se svi nagurali uz nju i grijali promrzle dijelove tijela. Kad se mrak
poceo spustati i mi smo se poceli spustati prema autima i krenuli put
planinarskog doma gdje smo se napojoli i nahranili, a bome i culi poneku
alpinisticko-planinarsku pricu.
Sve u svemu, bio je ovo zanimljiv i zabavan izlet.
Pozdrav,
Darija
created by: zeljeznicar @ 2005-11-21 18:16:00
|
|
|
|
|
