 |
Indijanci s Platka
From: Nikola Derezic
Date: Mon, 21 Nov 2005 13:00:12 +0100
*INDIJANCI SA PLATKA* Orkanska bura, vijavica, sniježni zapusi, zavijanje izgladnjelih vukova, hladnoća od kojih se prsti lijepe za stijenu... takav weekend smo mogli očekivati, ako je bilo za vjerovati Bakuli i drugim domaćim prognostičarima. Na svu sreću, bili su u krivu! Izgleda da oni nisu skužili onaj o indijancima sa Platka, koji već treću zimu za redom cijepaju drva!
*DAN J* Prva stanica je bio Tifon a Ravnoj gori - kava se mora popiti! Nismo se stigli niti udobno smjestiti, naručiti kavu, a svi ulazi u zgradu su kao brane pali pred bujicom žute rijeke. Disciplinirani kakvi jesu, valjda su čekali da se svima pripiša, prije nego su odlučili stati. Pred ženskim zahodima se začas formirao uredan red, poredan po visini, abecedi i broju cipela. Nakon što se buffer za ženski wc bio pun, dogodio se overflow u muški.
Na arhitekturi vjerojatno se nigdje ne uči da odnos u kvadraturi između ženskih i muških wc-a treba biti 4:1!
*VELA PEJŠA* Nakon Paklenice i Kleka, pretpostavlja se da su većinom znanja potrebnih za samostalan uspon. Pod time se misli na prvenstveno na prevezivanje i abseil u više pitcheva. No, trebalo je osigurati da oni to zaista tako rade. Zato su Jimbu i meni delegirane časne i dogovorne dužnosti - čučanje i smrzavanje na vrhu smjerova, u očekivanju tečajaca.
I tako smo se nas dvojica vinuli u visine, prema vrhu Vele Pejše - tamo gdje samo ptice seru i pišaju! Sat vremena smo čučali gore, prije nego je prvi tečajac promolio glavu iza stijene. Bila je to Darija. Popela je smjer bez većeg gunđanja i prigovaranja, kakvo se obično može čuti kako dolazi s njenog kraja užeta. Već sam se ponadao da ćemo ovo brzo i glatko odradit, kad sam začuo režanje koje je dopiralo od ispod. Desetak metara niže odvijala se borba Davida (Martina) i Golijata (Vele Pejše). Martina je režla i grebla, ali stijena se nije željela skloniti u stranu! U pomoć joj je priskočio krcko, te su zajedno pokušali maknuti stijenu u stranu, ali pomaknuti je ne mogaše. Na kraju je pametniji popustio! Razrješivši taj gordijski čvor, pred Krckom je bio još jedan puno zahtjevniji zadatak! Naime, iz susjednog smjera je dopiralo zapomaganje "Di je idući spit!? Joooj, nemrem vući uže ... joooj past ću ... joooj!" Dobro pretpostavljate - bila je to Slavica. Nakon desetak minuta, uz ogromnu količinu uloženog strpljenja, pedagoških mjera i grube ljubavi, Krcko i Slavica su bili na vrhu smjera! Slijedeća na vrh dolazi Kristinka. Ona tako dobro penje, da si uz put i pomalo zviždi neku Tifinu pjesmu Bjelog Dugmeta! Krckova škola je toooo!
Nakoliko sati čučajna na vrhu smjera uzelo je svoj danak. Unatoč dugim gaćama, štucnama i termoforu zavezanom vunenom maramom oko križa, cirkulacija mi je stala u svim ekstremitetima. Preko toki-vokia sam zavapio da tražim smjenu ... i neka mi donese termosicu vrućeg čaja -trebalo je nečime odlijepiti guzicu koja se zaledila za stijenu!
*DOM SUŠAK* Sunce se poklonilo i zvjezdani zastor je pao. Skupili smo opremu i zaputili se u dom Sušak na Platku. Jota, kolači od buče (pampkin paj baj Darija), kobasice - NARODNO VESELJE!
*FOTKE* Nakon kaj ste izdržali torturu čitanja ovog izvještaja koji se po zanimljivosti može usporediti sa Zločinom i kaznom, a po šaljivosti sa Laku noć Hrvatska , evo onog vas u stvari zanima - fotke: www.pustolovi.hr
-- Pozdrav,
Nikola Derežić
created by: zeljeznicar @ 2005-11-21 13:06:00 / updated by: nikola @ 2012-03-25 23:01:10
|
|
