 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
paklenooo
From: Lovorka Čaja - [email protected]
Date: Mon, 7 Nov 2005 15:36:41 +0100
Krenuli, jel, u 6:30 sa samog ulaza na autoput, ili ti parkiralista kod
naplatnih kucica u Luckom. Tom smo super brzom cestom, u super brzim autima
staroj dami Paklenici u goste dosli oko 10-11 te smo na brzaka dodijeljeni
stricekima instruktorima da nas vode u smjerove, gdje cemo mi rukama i
nogama grabiti visine.
Penjali su se svi, a penjalo se: Ča je od Draga, Sjeverno rebro, Nosorog,
CK....i jos puno toga a ja se sad ne mogu sjetiti:). Ups!!!
Pliz, nek me netko dopuni u ovome!
Zabavljali smo se tako do 19:00 kada se i posljednji Indijana Jones spustio
u gnijezdo podno planine te zajedno sa ekipom, koja je cekala, krenuo put
kampa.
U kampu se u meduvremenu vatrica vec pocela dizati pod budnim okom Duksija i
Rockija te se vrlo brzo meseko pocelo cvrljiti.
Sator, wc, ducan i, skok na skok, rostilj je bio gotov pa je vesela druzina
zamezila cevape, pljeskavice, kobase, neko drugo meso, malo paradajdza,
paprike i kiselog zelja. Nakon tih delicija 'micice' su se latile vina i
gitare te odsvirali sve gitarske hitove kojih su se mogli sjetit. Tako smo,
uz zvuke gitare, docekali i vrlo vaznu tradiciju koju iskusni clanovi zovu
krstenjem. To zasluzis kad odpenjes prvi dugi smijer:). Tada su nas pak
tukli sa strikom po guzici cak i ako si znao odgovor na postavljeno pitanje
(??). No, nikakva drama se nije dogodila, a bilo je i puno smijeha.
Nakon toga drustvance se pomalo razgmililo po satorima ili 'apartmanima' pa
je i kamp pocinjao biti tih i prazan. Svi su spavali!
Ujutro budenje cca 8:00, dorucak, kava, caj i opet smo na parkiralistu
cekamo da nas Big Boss dodijeli jednom od instruktora.
Oko 11 svi smo vec bili pod smjerovima i avantura je pocinjala. Penjali su
se svi smjerovi kao i proteklog dana sa razlikom u tome tko ih penje. Neki
tecajci su dobili cast penjati u dvoje bez 'velikog brata' koji promatra i
cuva pilice.
Uglavnom, naucili smo stosta. Nabubano znanje smo primjenili u praksi,
ogrebali ruke i noge, zaradili pokoji muskulfiber, upoznali se bolje i
tak....
Oko 18:00 smo se pokupili prema Zagrebu. Neki ostali pojesti lignje i popiti
pivu.
To je to!
Ja ne znam pisat izvjestaje!
Pozdrav!
Oprosti Marko!
Zivjela Paklenica!
created by: zeljeznicar @ 2005-11-07 15:41:00
|
|
|
|
|
