penje: Dražen Đimoti
smjer: Danaja, VI-, 120m, Paklenica
foto: Nikola Derežić, 01/2005

Sou,

oni stariji se ne prisjećaju da se je ijedne godine pohađalo to Gorsko Zrcalo uz relativno suhe uvjete glede penjanja.
Jel' smo mi prva generacija nakon mnogo prijašnjih, koji smo izvukli vremenski džekpot za suho vrijeme ili je to vatikansko-masonska zavjera kako bi nam početak školovanja ostao u što ljepšem sjećanju neću sad razglabati, nego da mi pređemo na izvješće.

Ulogu voditelja na ovom je izletu preuzeo Marko Vuković uz asistiranje brojnih instruktora - pomagača (pardon i pomagačice te instruktorice). Pakleni plan dogovoren još u prošlu srijedu na sastanku je funkcionirao kako Bog zapovijeda što se tiče mjesta sastanka u subotu ujutro, ali baš se nismo mogli pohvaliti točnošću polaska iz gostionice-čevabdžinice-bistroa sa slasticama ili kako već nazvati to mjesto na parkiralištu kod starog okretišta Dubrava. No dobro, ipak je za tolerirati što se većina još uvijek nije oporavila od šoka izazvanog gužvama u prometu od dan ili dva ranije pa je došlo do izvjesnih preračunavanja u vremenu potrebnom za "a kolko će nam trebati do te Dubrave?" projekt. Dobro, nakon što smo sjeli i dovezli se do tamo gdje se parkiraju auti, izvadili mi sav arsenal penjačke opreme i prema odredištu.

Neki školarci ugledaše GZ po prvi put pa smo bili svjedoci razjapljenih čeljusti i iskolačenih očiju u jednih i ushitima čuđenja pomiješanih sa pokojim sočnim balkanskim izrazom u drugih.

Da se ne bi previše, prebrzo i prejako prepustili vizualnom dojmu, pretpostavljeni je upotrijebio prokušani recept za "vraćanje u realnost" u vidu strogih uputstava nama tečajcima. Naime, o tome što će se prvo raditi.

Ponavljanje, jer je ono majka znamo čega, a onda je instruktorica Karolina još strožim i neumoljivim pogledom rešetajući nas okupljene uokrug skoro pa postrojila i suvereno održala predavanje iz komunikacije u stijeni.

Pa tek onda penjanje.
U planu je bilo odraditi tehničko penjanje, abseil, prusiciranje i modificirano Duelferiranje te odslušat o komunikaciji u stijeni (Karolina) i tehničkim pomagalima za penjanje (Marko, ali onaj vlasnik stranice "Objektiv u navezu" http://prelog.chem.pmf.hr/~mduksi/cgi-bin/objektiv.cgi?t05-10-15 ). Jasno da smo pretrnuvši od straha i motivirani ozbiljnim licima Vukovića i Vranješice vidnim pregalačkim zalaganjem sve ispunili, a to u prvom redu jer smo se dobrano uplašili. Ovoj pikantan detalj ne treba sutra prenijeti na zadnju stranicu Jutanjeg ili Vol Strit Žurnala, ali molim Vas kako bi se Vi osjećali da Vas Karolina više od dva puta prostrijeli svojim crnim očima i sa smrtnom se ozbiljnošću zaprijeti: Eeee kako ću vas mučiti....   

Naravno, vrag odnio šalu i svi smo blago rečeno pohitali pod stijenu i bez popuštanja samome sebi izcijeđivali te smjerove (centrala, 7a ako se ne varam) i onaj skroz desno na rubu stijene (isto negdje oko 7 - a ili b) pomoću alpinističkih ljestava iliti stremena, dok su drugi započeli sa prusiciranjem ili pak abseilom. Negdje je u literaturi opisano kako se čak i vojnicima specijalcima abseil na GZ propisuje kao najbolji lijek protiv straha i vjerujte informacija je višestruko provjerena (i potvrđena) u subotu. 

Kolegica sa škole Tihana (bajdvej ona je gazdarica onog psića koji nije niti jednom zalajao u subotu) se odvažila na penjanje jednog tehničkog smjera predvođena instruktorom Markom (opet onim sa svojim sajtom) i nije joj bilo lako, borila se kao lavica, hvatala spitove i komplete, istezala se u svrhu postavljanja ljestava, ali opaki smjer nije pokleknuo. Barem pred njom, jer ga je Marko ipak ukrotio. 

I tako... kako je i običaj, kada smo sve završili, pokupili smo naoružanje i oruđa, instruktori i Marko (onaj prvi, Vuković) uvalili višak opreme (ili kako se to ljepše kaže potakli kolege tečajce neka "zaduže opremu") pa neki u krčmetinu, a neki ne. Pogađate, tečajci uglavnom ne, ali da se krivo ne shvati, to je zapravo jedino renomirano mjesto gdje se dogovaraju sljedeći izleti (tj konkretno u nedjelju), a ne ono na što ste svi vi koji čitate ove redke pomislili.

Hrvoje Mikuldaš