 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Pohvale, spitanje i arhivski materijali
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Fri, 7 Oct 2005 19:50:42 +0200
Najbolje bi bilo da je ovo spomenuto u okviru onog godišnjeg pregleda
zbivanja na sajtu, ali bolje i ovako nego nikako. Robert Verem, naime, naše
stranice smatra daleko najboljim od svih hrvatskih sajtova posvećenih
alpinizmu. Kaže čovjek da ne bi niti gledao ništa drugo kad bismo imali
podstranicu koja bi ga izravno povezivala s "Gorje in ljudje". U to nam je
ime dao dosta materijala koji su nekad bili objavljeni u ČMA-u, sa željom da
ih učinimo dostupnim na Internetu i spasimo od zaborava.
Zasad prosljeđujem zapisnik s jedne rane rasprave o spitanju Kleka. Iz njega
se vidi da su mnogi vodeći alpinisti bili s puno opreza pristupili tom
pitanju, ne želeći nemilice upropaštavati stijene na tom našem povijesnom
brdu bespotrebnom željezarijom. Pogotovo se nadamo da će ovo upasti u oči
GSS-ovcima, da više ne postavljaju ona grozomorna sidrišta kao u "Glavi" i
"Banani". Da, dobro ste pročitali. Nije samo "Glava" udešena na taj način,
nego su napravljena i dva štanda sa po 6-7 spitova u zapadnoj stijeni Kleka.
Neven
OKRUGLI STOL:
"SPITANJE (SANIRANJE) KLEKA?"
Okrugli stol u organizaciji ČMA vodio je Davor Ćiković.
Prostorije PDS "Velebit", 18.5.99. u 21,00.
Na početku je Boris Čujić iscrpno upoznao prisutne sa trendovima spitanja
(saniranja) klasičnih alpinističkih smjerova u svijetu. Neki penjački
časopisi objavili su rezultate anketa po kojima je 80 % ljudi za saniranje
starih smjerova, no da neka područja treba ostaviti netaknutima također je
rezultat ankete. Čuja je upoznao prisutne i sa svojim poslom "climbing
supervizora" u Paklenici i načinom na koji on i Ivica Matković saniraju
smjerove. Oni se zalažu za smanjenje broja klinova u smjerovima, ali i da u
njima ima dovoljno spitova (klinova) da omoguće sigurno penjanje.
Borislav Aleraj je istaknuo da je on definitivno za sigurnost, štandovi
svakako, a o međuosiguranjima, broju i međusobnom razmaku bi se trebalo
dogovoriti. Upoznao je prisutne i sa mišljenjem Čepelak M. (Maligana) koji
svoje smjerove smatra autorskim djelom i kako isti ne bi volio da se njegovi
smjerovi saniraju i nešto mijenjaju.
Čuja smatra da je umjetnost pronaći put kroz stijenu, a broj i vrsta klinova
ovise o sposobnosti i nesposobnosti prvih penjača; "Nije klin taj koji čini
povijest, već imena ljudi koji su to prvi penjali." Ujedno je postavio i
pitanje da su stijena i smjer vlasništvo prvih penjača?
Davor Ribarović - Ribar se u potpunosti slaže sa idejom saniranja i
naglašava da su ponavljanja smjerova obično vježbanje, a da je prvenstveno
penjanje bit i avantura. Apelirao je na mlade da penju prvenstvene smjerove.
Vladimir Mesarić - Dado je za saniranje klasičnih smjerova, ali neki npr.
Knezovi smjerovi da se ostave takvi kakvi jesu, pa onaj tko voli neka
izvoli. No, ljudi se moraju naučiti penjati i prvenstvene smjerove, a to
moraju vježbati u slabo osiguranim smjerovima. On je za saniranje, ali da se
oformi radna grupa koja će se dogovoriti što i kako sanirati.
Davor Butković - Žu, je u svakom slučaju za štandove, a ako se netko želi
zabavljati izbijanjem starih klinova neka izvoli. Upozorio je i na
turistički aspekt koji ima Paklenica, a Klek nema, pa da se ta dva područja
u biti i ne mogu uspoređivati. Dao je prijedlog da se urede osiguravališta,
ali da se i za međuosiguranja ostavi dovoljno prostora za zabijanje klinova,
jer danas školarci na školama više i ne penju sa kladivom i nemaju prilike
izbijati klinove.
Branko Ognančević - Đuza, započeo je svoje izlaganje pitanjem tko će
financirati te spitove, a završio sa njegovim viđenjem današnjeg stanja u
hrvatskom alpinizmu: "Hrvatski alpinizam ide sve više svome kraju. Sve je
manje ljudi koji žele riskirati i koji će trenirati. Mladi su se razmazili
upotrebom moderne opreme (penjačica) pa više ne znaju penjat. Ljude treba
vratiti natrag, bez 'kovačkog' rada nema ništa. U principu sve je na Kleku
prenaježeno. Tako proizlazi da su naši stari, npr. Ribar bili supermeni, ja
(Đuza op.a.) i mi još nešto, a ovi novi za ništa.". Sve u svemu nakon što su
ga prekinuli u izlaganju on je zaključio da je današnji alpinizam pao na
nulu i da je bolje da se današnje generacije bave špekulanjem.
Žu je nakon dobivenih instrukcija iz druge prostorije (sa šanka), zaključio
da na Kleku ima puno klinova zato što se Đuza više ne penje, jer je nekada
sve to on rasklinčavao. Akac je obećao novčanu pomoć od GSS - a, u svezi
nabavke spitova.
Nakon što su se svi "složili" da su mladi blato, konačno je usvojen
zaključak da se oformi radna grupa koju će činiti Akac i Čuja kao autori
penjačkih vodiča Klek, te da će svaki zagrebački odsjek delegirati po dva
člana. Prvi sastanak radne grupe je 01.06.99. u 21 sat u prostorijama
Velebita.
pokušaj vođenja zapisnika: Robert Verem
created by: zeljeznicar @ 2005-10-07 20:06:00
|
|
|
|
|
