Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Trpimir Jakovina
gdje: smjer Nina VI+, 170m, Matka, Makedonija
foto: Miroslav Ristovski, 09/2008

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Na Dabru u zenskom navezu

From: "Petra Radulovic" - [email protected]
Date: Tue, 27 Sep 2005 18:02:27 +0200

Jedva sam docekala vikend! Subota je ujutro i ja stojim na uglu svoje ulice sa hrpicom prtljage. Ubrzo stizu Marija , Josip i Silvijo, uskacem u auto, te krecemo put Dabrova. Novi svijet pocinje na Dabarskoj kosi gdje se otvara svojom vec poznatom panoramom, iako za neke pocinje vec u tunelu kod Kubusa gdje zbunjenim turistima nije jasno zasto ovaj truuuuubi!

Marija i ja smo prvo krenule u Bibl und bubl za zagrijavanje. Prilicno je puhao vjetar tako da je unatoc suncu ipak bilo friskeco. Nakon toga smo penjale Tempo Vulcan. Prvi cug je neki 5c; ja samouvjereno krecem, jos uvijek kao druga, i sve mi dobro ide do onog famoznog trenutka "ok, kaj sad?" Pa gledala sam kaj Mare radi i nije izgledalo komplicirano; onda ipak sjedam u dragi pojas, te nakon kratkog studiranja stopinkicice odlucujem se za precku. Iduci 6a cug sam popela slobodno kao druga, al je bome trebalo vuci dilfercica. Eto, zivi dokaz da ocjene ne treba uzimati zdravo za gotovo. A apsjal po Tempo vulcanu je opet dozivljaj za sebe! Spustanje po drugoj duzini, kada se odlijepis od stijene i ostanes slobodno visiti sa pogledom na svoja stopala i zelenilo Ravnog dabra, pruza neopisiv osjecaj.

Zatim je usljedilo spustanje do doma, Mile, medica,vecera, pivo, spavanje.....do dobrih 9 sati, pa onda uz dorucak obavezan caj od 20 velebitskih trava; jedino komaraca ima za poludit!

Mare i ja se odlucujemo za poziciju na suncu bez vjetra: Ma Jo. Nakon susreta sa poskokicem stizemo pod smjer, sad je vec i vruce. Prva dva cuga su predivna, imala sam par onih vec spominjanih famoznih trenutaka al sam ih sve dobro svladala, dok je Mare samo otplesala prema gore. Medutim smo u trecem cugu naisle na nepremostiv poblem nedostatka kljucnog oprimka pa smo zakljucile da je najbolje da apsajlamo dolje.Tuzna lica zbog prekinutog uspona, al sretne sto mozemo skinut penjacice sa nabubrenih stopala, krenule smo setajuci prema Bacic kuku gdje su Silvijo i Josip penjali neki smjer koji izlazi na sam vrh Bacica. Osim nas i jos dvojice " inicijalno Zeljeznicaraca" nije bilo vise penjaca. Dabre, dulibe i kukove ostavili smo u mirisu trava i sjaju zalazeceg sunca koje se suljalo preko Kose....

Pozdrav, Petra


created by: zeljeznicar @ 2005-09-27 18:06:00