Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Ana Bokulić
smjer: Divokozinim tragom, IV/III,M (Risnjak)
foto: Marko Dukši, 12/2008

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Klek

Velebit

Okić

Paklenica

Vela draga

Kalnik

Sisol

Biokovo

Ledolomstvo u Hrvata (i malo šire)

Stijene iznad Bribira

Omiš

Popis prvenstvenih smjerova AOŽ - neautorizirana kronika

Alpe

Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Paklenica

  Paklenica je dio Velebita, ali je Paklenica također pojam za sebe. Ako u Hrvatskoj postoji međunarodno poznato penjalište, onda je to Paklenica. Premda ona više nije ono, što je bila, kada sam se ja počinjao penjati, a da o prethodnim generacijama ne govorim, ipak je Paklenica BR. 1 u hrvatskom penjanju.

  Nekada se tu kalilo u alpinističkim smjerovima, a danas je težište na dugačkim sportskim smjerovima, pri čemu se otišlo, ne korak, nego tri-četiri predaleko. Tako smo, nažalost, svjedoci, oprostite na izrazu, pezzolatoidnim izdrkavanjima, tj. linijama spitova na par metara razmaka. Prespitavanje Brida klina je također korak natrag, a o Rumenom strahu nema smisla ni pričati.

  O ljepoti penjanja nema smisla trošiti previše riječi. Tko jednom dođe, vraća se stalno. Iako sam u zadnje vrijeme počeo izbjegavati Paklenicu, za vrijeme Uskrsa i 1. svibnja, ponekad mi fale one masovke, s Velebitovih starih škola, šašavi tulumi s lomačom u borovoj šumi, penjanje slapova (e to je prava legenda), spavanje u Devnjači, i još puno toga čega više nema. Ostale su stijene, i njima se uvijek vraćamo. Još uvijek sa strahopoštovanjem, i teškog koraka krećemo prema Anića kuku. A nakon dobrog uspona, skačemo u potok, što od sreće, što od vrućine, neki puta obučeni, a neki puta i s opremom. Tu smo prvi put solirali smjerove, penjali prve šestice... I sigurno nismo zadnja generacija.


Pogledajte podstranice:

Kuk od skradelin

Debeli kuk

Jurasova Glavica

JZ stijena pored Anića Luke



created by: klacko @ 2005-09-16 12:28:41 / updated by: klacko @ 2005-10-07 23:16:04