Fotografski kutak: slike s penjanja.

Penju: Vanja Starčević i Hrvoje Medven
Gdje: prema Aguille de Rochefort (4003m)
Foto: Rene Lisac, 08/2011

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Noga već sama beži

From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 12 Sep 2005 20:09:40 +0200

Ali ne na Sljeme. Ipak se radi o mojoj nozi. Ma, ne želim reći da je finija od drugih nogu, niti da je moja nedjeljna destinacija bolja od Medvednice (to, ipak, jest). Samo je riječ o statistici, tj. o tome da u posljednje vrijeme nikako da se odlijepim od tog mjestašca. Dakle, sad se zna da je to Klek. A osim Dade, koji je cijelu stvar i inicirao, sve je drugo opet bilo standardno. Zato vas radije vraćam u prošlost, baš kao i sebe, u jedan kišni dan čiji smo dobar dio Pješak i ja proveli čameći u znamenitom "Volanu", čekajući neku suosjećajnu dušu da nas poveze prema Bijelim stijenama. S ofucanog je džuboksa grmjelo: "Garavušo kad bi moja bila, moja bi se želja ispunila". Urezao mi se taj refren, mada me nije mučila baš nikakva garavuša. A zašto sam ga se sjetio ovu nedjelju? Ne znam. Možda zbog odgovarajuće konobarice u ogulinskoj Gradskoj kavani? Svejedno. Bitno je da me to nadahnulo da u autu počnem skladati vlastitu uspješnicu: "Hapedejko devedesetoga broja, sad ćeš biti moja". Zapravo, osim tih par riječi nisam smislio nikakav drugi tekst (ali molim Madonnu, ako ovo čita, da se potrudi oko ostatka). Svoj sam talent radije usredotočio na glazbu i tešku dilemu vezanu uz to bi li bilo bolje da pjesma bude nježna koračnica ili starogradska. Međutim, partneri mi pokvarili doživljaj. Lakonski su rekli da radije ne bi u taj smjer. A konačni krah mog stvaralaštva izazvali su "Therapy?" čije su mi režeće gitare, zaostale još od razbuđivanja, vještim kung-fu udarcima izbile iz glave i zadnje tragove moje nesuđenog hita. I tako, na brdu se odlučujemo za "Omladinku". Nema se tu što puno pričati, nikakvih uzbuđenja ni iznenađenja. Pa je zatim uslijedio ručak na travi koji je nosio neizbježni biljeg globalizacije: mađarske kobasice, bugarski sir, njemačka muesli pločica, dalmatinska slanina i vrag zna što još. Nada i Dado su nakon toga već bili lagano spremni za povlačenje. Meni, pak, moj sotona-čuvar nije dao mira: "Hajmo još isprobati ona dva nova sportska kraj špilje!" Odozdo se čine laganim, sve je nešto položeno. Ali su već na prvim metrima pokazali zube - uglavnom zbog obilja sitnih oblina. Odozdo nije išlo. Na top-rope ipak nešto bolje. Procjenjujem da je desni smjer zeznuti 6+, i to za nekog pri čijoj izgradnji nitko nije krao materijal. A lijevi sigurno nije lakši od sedmice. Isprobajte, što reći.

Neven

Omladinka2a.JPG
Omladinka2a.JPG

Piknik.JPG
Piknik.JPG

Debakl.JPG
Debakl.JPG



created by: zeljeznicar @ 2005-09-12 20:26:01