 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Noga već sama beži
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 12 Sep 2005 20:09:40 +0200
Ali ne na Sljeme. Ipak se radi o mojoj nozi. Ma, ne želim reći da je finija
od drugih nogu, niti da je moja nedjeljna destinacija bolja od Medvednice
(to, ipak, jest). Samo je riječ o statistici, tj. o tome da u posljednje
vrijeme nikako da se odlijepim od tog mjestašca. Dakle, sad se zna da je to
Klek. A osim Dade, koji je cijelu stvar i inicirao, sve je drugo opet bilo
standardno. Zato vas radije vraćam u prošlost, baš kao i sebe, u jedan kišni
dan čiji smo dobar dio Pješak i ja proveli čameći u znamenitom "Volanu",
čekajući neku suosjećajnu dušu da nas poveze prema Bijelim stijenama. S
ofucanog je džuboksa grmjelo: "Garavušo kad bi moja bila, moja bi se želja
ispunila". Urezao mi se taj refren, mada me nije mučila baš nikakva
garavuša. A zašto sam ga se sjetio ovu nedjelju? Ne znam. Možda zbog
odgovarajuće konobarice u ogulinskoj Gradskoj kavani? Svejedno. Bitno je da
me to nadahnulo da u autu počnem skladati vlastitu uspješnicu: "Hapedejko
devedesetoga broja, sad ćeš biti moja". Zapravo, osim tih par riječi nisam
smislio nikakav drugi tekst (ali molim Madonnu, ako ovo čita, da se potrudi
oko ostatka). Svoj sam talent radije usredotočio na glazbu i tešku dilemu
vezanu uz to bi li bilo bolje da pjesma bude nježna koračnica ili
starogradska. Međutim, partneri mi pokvarili doživljaj. Lakonski su rekli da
radije ne bi u taj smjer. A konačni krah mog stvaralaštva izazvali su
"Therapy?" čije su mi režeće gitare, zaostale još od razbuđivanja, vještim
kung-fu udarcima izbile iz glave i zadnje tragove moje nesuđenog hita. I
tako, na brdu se odlučujemo za "Omladinku". Nema se tu što puno pričati,
nikakvih uzbuđenja ni iznenađenja. Pa je zatim uslijedio ručak na travi koji
je nosio neizbježni biljeg globalizacije: mađarske kobasice, bugarski sir,
njemačka muesli pločica, dalmatinska slanina i vrag zna što još. Nada i Dado
su nakon toga već bili lagano spremni za povlačenje. Meni, pak, moj
sotona-čuvar nije dao mira: "Hajmo još isprobati ona dva nova sportska kraj
špilje!" Odozdo se čine laganim, sve je nešto položeno. Ali su već na prvim
metrima pokazali zube - uglavnom zbog obilja sitnih oblina. Odozdo nije
išlo. Na top-rope ipak nešto bolje. Procjenjujem da je desni smjer zeznuti
6+, i to za nekog pri čijoj izgradnji nitko nije krao materijal. A lijevi
sigurno nije lakši od sedmice. Isprobajte, što reći.
Neven
Omladinka2a.JPG
Piknik.JPG
Debakl.JPG
created by: zeljeznicar @ 2005-09-12 20:26:01
|
|
|
|
|
