 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Impresije sa penjalista
From: Sinisa Segvic - [email protected]
Date: Tue, 16 Aug 2005 13:11:11 +0200
Pozdrav svima iz lijepe (iako ravne) Bretanje!
Ovdje sam jos uvijek sam, jer je katastrofalno tesko naci stan,
ako nemas jamca (koji bi platio ako ti ne platis).
Sef projekta je jedini kojeg bih mogao pitati takvo sto
(jamac mora imati stalni ugovor), ali on je na godisnjem.
Nevjerojatom srecom, stan sam ipak uspio naci u petak,
ali potpisat cu ugovor tek u sljedeci ponedjeljak,
dok se useljavam tek krajem kolovoza.
U meduvremenu, skompao sam se s nekim penjacima ovdje na institutu
(okolica Rennesa je ravna kao Ravni kotari, ali penjalista ima dovoljno
za lokalni vodic; najbliza planina je na ~400km, Alpe 700km
ili 5 sati brutto voznje vlakom uz sat vremena setnje po Parizu),
pa sam bio na dva izleta, prvi na nekim zrnatim gromadama,
koje kao da su meteorskog ili vulkanskog podrijetla
(nagadam, nemam pojma o tome, nikad prije nisam vidio takve stijene),
prekjucer u nekom napustenom kamenolomu s granitnim stijenama.
Visine su uglavnom male ono sto sam penjao je do 15m,
ali su smjerovi zgodni (puni iznenadenja).
Penjalista su zanimljivo uredena: svuda su lijepljeni klinovi
sa oblom usicom, na sidristima su po dva takva.
Nigdje nema lanaca - absajl na kraju je obavezan.
Ako je vjerovati vodicu, penjalista ureduje i redovito obilazi
(provjerava stanje) komisija penjackog drustva
(samostalno spitanje se ne preporucuje).
Raspored klinova je minimalan i dobro odmjeren.
Ekipa je isto zanimljiva. Penju uglavnom prvi.
Tko moze 4c, penje 4c, ali prvi.
Tek 25% vremena se posvecuje penjanju odozdo
(top rope), nadrkavanja uglavnom nema, duze stoje
u smjeru jedino ako su prvi.
Kod absajla svi koriste prusik (ja doduse imam spravicu
kod koje prusik gotovo da ni ne treba, ali nekako mi se
ne cini da sam vidio da to kod nas ljudi regularno trose).
Isto tako, svi imaju panicarku.
To isto bas nisam koristio, a vrlo dobro dode
kod absajla, kad je guzva na sidristu
(jedan se kako-tako moze utaknuti na sidriste,
ali sto je s drugim?).
Zapravo, problem sa mnom i Jasminkom je sto smo prerano
poceli penjati duge smjerove samo zajedno, i onda nekako
nisam siguran da je do nas doslo sve sto iskusniji
iz drustva mogu ponuditi.
Zanimljivo je isto tako kako postavljaju osiguravaliste.
Traku vezu lasom za jedan klin, a drugi kraj vezu na maticar
kojeg utaknu u drugi klin.
Ja sam uvijek koristio zamku koju bih provukao kroz sve klinove,
i na kraju spojio maticarem, zajedno sa srednjim krajem
(u oba slucaja, dobije se oblik slova V).
Prednost moga je sto mi treba samo jedan maticar,
prednost njihovog je sto moraju samo jednom provlaciti
(ali se jos mora sjetiti izokrenuti jedan kraj trake
dok se umece maticar, u slucaju da jedan klin ispadne).
Eto, to bi bile prve impresije.
Sto se tice penjacke forme, sve manje i manje mi treba da se upenjem.
Popeo sam dva 6a na pogled, jedan 6a+ odozdo na pogled
(francuz je isao prvi, pa je zakljucio da mu se ne da
i onda dosao do sidrista zaobilaznim putem),
u jednom 6b-u sam napravio sve sto treba uz nekoliko odmaranja (top rope),
dok sam u drugome dosao do gore bez navlacenja kao prvi, uz par odmaranja
i jedan pad (skocio sam na nesto sto nije bilo dobro, ima gomila
kosih polica u tom granitu koje odozdo izgledaju super a gore nista).
Taj pad je bio ujedno i jedini pad tokom cijelog dana
(mislim na sve clanove ekipe).
Kad malo bolje razmislim, zadnji put sam isto tako
jedini ja jedan put pao u jednoj zeznutoj ploci 6a+
(poslije toga sam se evakuirao sa strane).
I prekjucer i prosli put nas je bilo ukupno pet, ostali su
doktorski studenti(ce) na istom institutu, nesto mladi od mene.
Sinisa
created by: zeljeznicar @ 2005-08-16 13:16:01
|
|
|
|
|
