 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Subotar u Alpama
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 1 Aug 2005 11:34:14 +0200
Ispada da sam nekako skrenuo na tu stranu (neko privremeno ludilo?) budući
da sam sve posljednje izlete odradio u subotu. A ove zadnje palo je, na
Vučinićevu inicijativu, penjanje u Maloj Rinki. Nekako se čovjek sjetio
mene, ja Nade, a onda on još Ive i kompletirali smo momčad. Na teren smo
istrčali u petak kasno navečer. Neki su se skromno smjestili u vreće odmah
do auta na parkiralištu, dok su razmažene guzice drugih morale u raskošno
uređen pansion (bogohulno, zar ne?). Kako baš i nismo rano krenuli, dopalo
nas je tabananje po jakom suncu skroz do smjera. Ali iako u ta dva sata hoda
(ili čak malo više) gotovo da nije bilo ni trunke hladovine, nitko se od nas
nije previše žalio. Da smo ostali u Zagrebu, prošli bismo još puno gore.
Štapove i nešto vode sakrili smo među kamenjem na samom dnu Turskog žleba,
objesili opremu na sebe i ušli u Vzhodni smjer oko 12,15h. Prvu sam se
dužinu držao dobro i smireno, no već su mi u drugoj počeli popuštati živci -
eh, moje tipično ponašanje u alpskom kršu. Naime, sa sobom nisam imao baš
nijedan klin ni kladivo jer je Vučinić tvrdio da je smjer skroz opremljen i
da tek tu i tamo treba upotrijebiti čok ili frend. A druga dužina ide po
strmom ali razvedenom terenu u kojem te baš ništa ne tjera da ideš nekom
određenom putanjom. Na onoj koju sam odabrao ne samo da ne nalazim nikakvo
međuosiguranje (što se da preživjeti), nego niti štand (a to mi se već
nikako nije svidjelo). Klinova nemam, a aparatura kojom raspolažem više je
nego oskudno upotrebljiva u šoder-grabi u kojoj završih. Glasno proklinjem
Vučinića i njegove savjete, te sebe što sam ga poslušao. Ipak nekako
postavim koliko-toliko solidan frend i dovršim zadatak. No, početni spokoj
više nisam vratio: vidio sam što mogu nadalje očekivati u smjeru i od sebe.
I tako je i bilo. Još par puta se nađem u nebranom grožđu jer nisam mogao
dohvatiti te "uređene" štandove. Marko je do njih dolazio tako da je
djelomice penjao paralelno s Ivom. Meni se to baš i nije svidjelo činiti po
takvom kršu, pa sam koristio razne zamke koje su mi dobacili sa štanda.
Svidjeli su mi se tek teži dijelovi stijene, u kojima je jasno kuda trebaš
ići i ima više-manje dovoljno međuosiguranja (na jednom mjestu, vjerujem,
čak ni veoma smirenom Vučiniću ne bi bio loše došao klin). Konačnu cijenu
svog tog mrcvarenja platio je jedino jedan moj frend koji je ostao u
posljednjoj dužini. Bar će se prva naveza koji naleti na njega razveseliti.
Na vrhu smo bili nešto iza 17h. Marko i Iva već su odlepršali. Dočekali su
nas oblaci koji nam nisu dali naslutiti gdje smo i kuda bismo trebali sići.
Opet me pomalo hvatao nemoćan bijes - ne vidi se skoro prst pred nosom,
nikad nisam bio ondje, nemam opis, a vrijeme se možda još i više pokvari.
Ipak se smirimo i odlučimo za ziherašku varijantu: idemo uzbrdo, prema jugu.
Negdje mora biti markacija, fućkamo sad kratice. I tako se nekako dovučemo
do vrha Turskog žleba. Blagi horor kojeg nudi spust kroz njega (strmi,
plitki sipari i kamenje koje se neprestano ruši) ipak smo dobro podnijeli.
Jedino nam je sporo išlo. Oko 20h smo na Okrešlju, pijemo što se piti da i
već se pomalo dekoncentrirani spuštamo u Logarsku. Dolje slijedi prvo
pristojnije jelo tog dana, ukrcavanje u auto i dolazak u Zagreb nešto
poslije ponoći.
Kako sam odlučio da više ne želim biti subotar, trebalo se pokrenuti iz
Zagreba i iskoristiti barem dio nedjelje. I to kamo drugdje nego na
Terihaje, gdje je najbliža stijena u hladovini. Samo se trebalo nadati da se
konačno osušila. Srećom, tako je i bilo. Smjerove nižemo po redu i tako, na
kraju, dolazimo do "Antraxa". Vjerovao sam da će mi bolje ići i nadao se
"Fatamorgani". Ali ona mi se jučer mogla samo priviđati, jednostavno sam bio
preumoran. Zato dan radije završavamo hedonistički: roštiljem (to je bilo
željeno) i narodnjacima (nužno zlo koje je išlo uz hranu) u Samoboru.
Neven
Rinka2.JPG
Rinka3.JPG
created by: zeljeznicar @ 2005-08-01 11:46:00
|
|
|
|
|
