 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Velko brdo taj Stroržič
From: "Marko Vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 25 Jul 2005 09:46:02 +0200
Dogovor za penjanje pao je na mjestu gdje se to nikad ne bi nadao. U subotu
popodne smo Kt i ja naletili na Gordana i Sabinu u Solidumu. Muke
traženja namještaja zamijenio je dogovor o penjanju u zapadnoj stijeni
Storžiča. I tako smo se Budić, Dinter, Kt i ja našli u nedjelju u 6h pred
Konzumom.
Iako u Slovenskim stenama piše da je od doma do smjerova 1h, nama je za
uspon po klinčanom putu kroz Žrelo trebalo duplo više. Ako zbrojimo i
hodanje od auta do doma, pod stijenom smo se našli tek oko podneva. To nam
je skoro pa automatski smanjilo apetite. Piželjkivao sam dva smjera, ali
bilo je jasno da za to neće biti vremena. S obzirom na tijek događaja
ponestalo je i volje.
Zapadna stijena Storžiča je relativno malena. Visinom po prilici odgovara
našem Kleku. Dimenzijama je još i manja. Poprilično je strma i dosta
krušljiva.. Direktna je opremljena spitovima, a ostala 2 smjera iz
Slovenskih stena (Hladnikova i Lojzkova) imaju po par klinova, ali nisu
opremljeni.
Podijelili smo se po smjerovima. Gordane je zapala Hladnikova
(V-/IV), Kt i mene Lojzkova (V/IV), iako moram priznati da još uvijek
nisam sasvim siguran što smo točno penjali. Prve dvije dužine je teren lagan
i razbijen pa je moguć prolaz u 20ak metara širine. Izbili smo na štand od
Direktne pa je trebalo priječiti 10ak metara desno do našeg štanda. Odatle
gore vodi zajeda koja navodno nestaje pa se sa nje prijeđe na policu. Iz
nekog razloga zajeda nije odlučila nestati. Umjesto toga se nastavila dobrih
20m, u terenu gdje nije bilo moguće zabiti klin. To je automatski isključilo
mogućnost povratka. Skužio sam štand i par klinova kako vode u desno, ali
bilo je jasno da to ne može biti naš smjer. Umjesto toga štandao sam na
polici 10m lijevo. Cug je definitivno bio teži od V, što će reći da sam
fulao. Kt je zapanjujuće brzo došla do mene. Zatim sam priječio u lijevo i
potražio križanje s Direktnom. Računao sam da mora biti unutar 20m. Tako je
i bilo. Zatim smo se spustili 10m do štanda od Direktne, koji je ujedno i
štand našeg smjera na koji smo trebali izbiti. Odatle je sve prošlo glatko.
Dva cuga bez gubljenja i na vrhu smo. Nemam pojma u kojoj zajedi smo se
našli. Odgovarala je opisu, ali izlaz na policu nisam našao. Lutanje nam je
uzelo podosta vremena, a budući je Kt to bio prvi pravi alpski smjer i stres
je bio veći. Držala se junački ali znam da joj nije bilo lako. Tim više što
stijena nije baš najčvršća i trebalo se oprezno kretati.
Produžili smo na vrh Storžiča, a putem su nam Gordani prepričavali svoje
doživljaje. Kažu da ni Hladnikova nije baš neka premija. Ne baš puno
klinova, odlomljeni oprimci, voda u kaminu. ...
Planinarsko-penjačku turu smo zaključili spustom kroz Škarjev rob. Tako smo
napravili kružnu turu s preko 2km visinske razlike. Velko brdo taj Stroržič.
created by: zeljeznicar @ 2005-07-25 09:51:00
|
|
|
|
|
