Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Martina i Vlado, na vrhu Male Mojstrovke
foto: Iva Kaštela, 02/2007

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Babetina(e)

From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Sun, 17 Jul 2005 11:43:33 +0200

Tek sam bio doputovao, a već me zgrabili. Kažu da bi išli penjati u Alpe. Nisam baš oduševljen, ali onda spominju "Novi centralni smjer" u Velikoj babi. To već može, još sam prošlo ljeto ciljao na njega. Krajnji je čas za dogovor. Dado me više puta nazivao: kakva je prognoza (baš i ne ulijeva spokoj), tko bi što nosio, gdje bismo se i kada našli. Savladavamo neodlučnost i dogovaramo sve što treba. Ali u zadnji čas mobiteli zvrndaju još par puta: nemamo opis smjera, mape i možda još ponešto. Starost - senilnost! Nema druge, sjedaj na bicikl i nađi nekog tko to ima i može posuditi. K vragu, 5,45h! Sat mi nije zvonio, a imao sam još samo petnaest minuta da stignem do dogovorenog mjesta. Ubacujem u ruksak sve što mi je padalo na pamet (mora da sam nešto zaboravio) i otkrivam da me Dado već čeka. Ni s njim nije bilo bolje, jedva se probudio. Slušamo prognoze i dvoumimo se: isplati li nam se ići? Počivalište Naklo: kava i kapučino, WC, grupa poznatih nam Zagrepčana i Samoboraca (Zrinka, Branka, Nikl) koji idu na Škrlaticu. Valjda ipak nismo loše odlučili kad su i oni ovdje?

Kod tovarne žičare iza Jezerskog otkrivamo auto zagrebačkih tablica s GSS naljepnicom. Anita, Bojkica, Domić i Tihomir krenuli su večer ranije. Ženetine imaju isti cilj kao i mi. Valjda ih ulovimo negdje u smjeru, sigurno nisu previše brze. Ali prvo moramo naći smjer: nemamo sliku stijene i ne znamo gdje je točno ta linija, a pristup i nije opisan skroz briljantno. Vode nas nos i tragovi, pa pogađamo bez greške. Štoviše, stižemo brže negoli piše u vodiču i sve je po planu (tj. u 11h smo na ulazu u stijenu). A onda glasovi tik iznad nas! Anita i Bojkica su tek ušle jer su se zalutale. Pristup im se, kažu, protegnuo na 3h. Zlobno im spominjem dokazano slabu žensku sposobnost orijentacije i vjerujem da ćemo ih začas preskočiti. A nedugo se zatim - odmah na početku - već osjećam neudobno: do drugog spita imam još pet metara vrlo glatke ploče (ili strme trave), a zadnje je međuosiguranje 15 m ispod mene. Treba li mi to? Ipak, obojica se brzo navikavamo na takva pravila igre i grabimo. Ali žene nikako ne dostižemo, a već smo se fino uspuhali (najduže ovogodišnje penjanje mi je dotad bio Klek). Tako to valjda i mora biti kad stari jarci (jedna bi autorica rekla "kenjci") ganjaju mlade cure. Srećom su odlučile stati nakon 5-6 cugova, pa združujemo snage (padaju i prve fotke). Priznajem grijeh, tj. da sam ih potcjenio. Dalje ih samo hvalimo jer su stvarno zaslužile: penju dosta brzo i sigurno do samog kraja. A taj dohvaćamo točno 5h nakon što smo ušli u stijenu. Jedino im hodanje opet slabije ide. Spominjem tradicionalne lijekove: bič i goniča.

Rastajemo se na Jezerskom sedlu. Žene idu na Okrešelj, mi na Ledine i u dolinu. Prognozirano nevrijeme bilo je već jako blizu nas. Zato stvaramo listu želja: a) da ne počne padati prije nego stignemo u dolinu; b) da počne padati tek kad stignemo u dom, ispada se dok jedemo i pijemo, te opet stane kad budemo išli dolje; c) da padne tek kad dođemo do doma, a onda ćemo već nekako sići i po kiši. Najbolja varijanta ostaje neispunjena. Taman točimo u sebe radler, a vani počinje krupna tuča. Jedemo i čekamo. A onda je stalo. Jurimo dolje i sjedamo u auto taman kad je opet počelo pljuštati. Pa i ta varijanta b) je sjajna, fino zaokružuje uspješan dan.

Neven

Baba.JPG
Baba.JPG

Baba3.JPG
Baba3.JPG

Tko smo!.JPG
Tko smo!.JPG



created by: zeljeznicar @ 2005-07-17 11:56:00