Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Marko Dukši
smjer: Teddy, VII-, 150m, Božin kuk
foto: Davorin Kremenjaš, 06/2004

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Velebitov logor u Alpama

From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Mon, 4 Jul 2005 20:08:39 +0200 (MET DST)

Eto, pridruzio sam im se da vidim kako ce to ici sa svjezim pripravnicima, buduci da ce i nas logor za mjesec dana. :) Mada svaki je covjek prica za sebe, a jos vece razlike ocekujem ako ih skoluju u dva razlicita odsjeka i tako dalje, i tako dalje, but let's face it - i meni se penjalo s novim ljudima pa sam i zato htio ici. Iznenadjenje nije izostalo.

U autu smo bili Pave, Nino i ja. Najprije smo, nakon kasnijeg dolaska nase ekipe iz ZG na Vrsic, odlucili demonstrirati pravi rani alpine start. Pa smo Gruba i ja krenuli put Juzne stijene Prisojnika u 13h. Ugodan pristup, suprotno ocekivanoj zezi. Smjer pocinje na vrhu travnatoga stupa prije duboke grape iza koje planinarska staza pocinje vijugati strmo gore. Uz duznu malo siru marginu oko navedenog vremena pristupa, poceli smo provjeravati potencijalne kandidate. Sve ukupno popeo sam 3-4 travnata stupa prije dubokih grapa iza kojih...blabla. Ha, ha. Bilo je tu svega. Pardon, svega osim Soncnice i Partace - smjerova koje smo trazili. Cak se i tridesetak Ceha naslo, razasutih u manjim grupicama. Planinarsku turu zaokruzili smo priblizivsi se vrhu Prisojnika na desetak minuta i spustivsi se grebenskim putem dolje. Na silazu smo malo pricekali Bojana i Jelenu koji su upravo bili izasli iz Tapete. Zajedno smo se spustili.

Taj dan krstio sam nove Garmontice. Rezultat ispade 2:1 (dva zulja na lijevoj, jedan krvavi na desnoj peti). I, cinilo se, upropastio si izlet jer niti hodati vise nisam mogao. Sto se Grube tice, on je, nazalost, vec od prije imao nekih problema s koljenima pa je i od ove lakse turice ostao malo slomljen. I tako, osim Tapete svjezi pripravnici penjali su Severni raz i Kranjsku poc, a Mrzloga je Bojko proveo kroz Steber revezev. Ne znam je li bilo jos cega.

Zaruzili smo negdje na nekom super mjestu u Mojstrani. Kako je vrijeme odmicalo, tako mi se sve vise svidjala ideja da odem sutradan u Kratku Nemsku, bas za inat i u prkos zuljevima, da vidim kako bi to bilo. Na samu pomisao znojili su mi se dlanovi, svakako dobar znak.

No, vec u SUB od nedjeljnog su penjanja odustali svi novi osim troje - Viki, Tonija i Jana. Tako su iskusniji imali slobodnije ruke. U NED su Rajsel i Bojan popeli Bavarsku, a Bojko & Jan, Pave & Nino, Sojic & Toni te Viki & ja Kratku Nemsku.

A Kratka Nemska je ispao jedan lijepi smjer. Klacko je svojevremeno spomenuo da se pretvorila u krs, no ja sam je dozivio drugacije. Kamenja pada podosta, to je cinjenica na koju treba upozoriti, ali ona vise upucuje na krajnji bezobrazluk i mi_smo_sami_na_svijetu pristup sveprisutnih slovenskih naveza negoli na kvalitetu same stijene. Penjanje se, ukupno nekih 10-11h od ulaza do izlaska iz Zimmer-Jahna (konkretno za Viki i mene) sastojalo skoro podjednako od penjanja koliko od cekanja na standovima da prestane padati kamenje. Svaka pohvala Toniju koji, iako nas je izbombardirao na puno standova, sto zbog gojzi, sto zbog lutanja po smjeru, nikad nije propustio viknuti "Kamen!". Slovencima takvo sto ne pada na pamet. Dok god je koji njihov navez ispod, sve tece u miru i tisini. Cim zadnji njihov navez krene, na mir mozete zaboraviti, no tisina ostaje.

Viki nije bas doma u ocjeni koju smo penjali (svi detalji predstavljali su joj prilican problem), no ipak je sve popela (ocito :)) i na kraju bila odusevljena turom. Ja joj jos jednom cestitam! Cak i nakon 4-satnog silaza (kod auta oko 00h450), definitivno je zracila zadovoljstvom. Samim time je i meni bilo nevjerojatno drago, tim vise koliko se namucila pa sam zapravo ostao dazed and confused. Ma jos da to dozivimo od nasih novih i sreci nikad kraja.

Sto se zuljeva tice, uf, kao sto sam i ocekivao - ne mogu doci k sebi. Kod auta nas docekase, pogodili ste, Cesi: "Horolezectvi?". "Da, da, horowhatever..."

M.D.




created by: zeljeznicar @ 2005-07-04 20:21:00 / updated by: duksi @ 2005-07-05 17:51:33