 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
PETZL je zakon!
From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Sat, 18 Jun 2005 18:33:00 +0200
U povratku iz Rijeke, Kt i ja smo u petak skrenuli prema Samarskim stijenama. Imali smo planove za 2 dana, ali poremetili su se. Stoga je izbor pao na Klackov smjer Istrebljivači runolista. Neven ga je nahvalio u izvještaju prošle godine, a dodatna preporuka je ambijent na Samarima. Podataka o Istrebljivačima nismo imali baš previše. Ulaz je par metara lijevo od markacije "Zamak", ocjena je VI-, jedna pločica na spitu se klima, silaz je po abseilu prema istoku. Mi smo cijelu stvar doživjeli malo drugačije.
Do stijene smo se dovukli oko 16h. Ulaz zaista nije bilo teško naći, and up we go. Izborio sam se s prvom dužinom, iako je izlaz na štand bio napet. Idealno za krakate ljude, ali mi ostali smo morali po sitnim grifovima i na trenje. Štandam i gledam kuda smjer nastavlja. Vidim šaraf od spita, ali nedostaju pločica i matica. Krasno. To je navodno najteže mjesto u smjeru. Niš, poziherat ću Kt, probat nastavit, pa ako ne ide gore - ići će dolje.
U grmlju metar iznad štanda našao sam pločicu spita. Valjda je voda odšarafila maticu. Ali nema koristi od pločice kad nema matice. Penjem se do spita, i kontam. Sve je glatko, a treba se prebaciti iz raskoraka na ploču. Bez međuosiguranja mi je to malo too much. Srećom, Petz štampa sjajne kataloge iz kojih se da pokupit brdo korisnih fora. Sjetio sam se slike koja opisuje kako se na šaraf od spita može osigurati uz pomoć stopera. Jednostavna fora, ali sam je se nikad ne bih sjetio. Još par gibova, s jednim okom na međuosiguranju. Čini se da bi izdržalo pad, ali nemam namjeru pokušavati. Pola metra više je klin. Kad sam ga ukopčao, ipak se lakše disalo. Malo delikatnog prebacivanja ravnoteže, i detalj je iza mene. Štand, pa još jedan lijepi cug i na vrhu smo Zamka. Lijep smjer. Svi koji su ga hvalili, imali su pravo. Teško mi je biti objektivan zbog psiho efekta u detalju, ali mislim da je podcijenjen. Ako mene pitate, to je VI.
Sad treba iskemijati silaz. Našli smo zamku za abseil i zamijenili ju novom. Ali na koju stranu dolje? Prema istoku treba prijeći 3 metra vodoravno, pa tek onda preko ruba. Pokušavam, ali nakon 30m mi ponestaje užeta. Do planinarske staze mi fali barem 10m. Podižem se, i lovim dobar prirodni štand. Kt dolazi za mnom. Snimam situaciju. Štand je dobar, ali ako nam zapne uže biti će problema. Tako je i bilo. Zbog ona 3 vodoravna metra trenje je preveliko i uže ne mrda. Prijeti nam mrak. Nakon detaljnog dogovora i smišljanja strategije izvlačenja iz govana, prusiciram nazad tih 30m, i spuštam Kt do staze. Srećom, Neven mi je pričao kako je i on imao problema oko silaza pa je otpenjao po grebenu. Palim (Petzl) Tikku i nakon 30ak minuta sam dolje. Mrak je pao, a mi moramo nazad. Šuma je stvarno gusta, i mjesečina ne dopire do tla. Jedino svjetlo dolazi iz čeonih lampi. Sve nam izgleda slično, pa smo tek nakon 1h skužili da smo očito negdje pogrešno skrenuli i napravili obilazak Južne skupine Samarskih stijena. Nakon ukupno 3 sata lutanja šumom, oko 1h smo konačno kod auta - izmoždeni. Malo poslije 3 smo u Zg i smrdljivi kao tvorovi spavamo snom pravednika.
created by: zeljeznicar @ 2005-06-18 18:41:01 / updated by: marko @ 2005-06-20 10:33:23
|
|
|
|
|
