Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Rajšel, Mesarić, Brebrić
gdje: Paklenica
foto: Trpimir Jakovina, 08/2008

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Incognito et Linx linx montanus

From: "Marko Vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 6 Jun 2005 10:12:27 +0200

... ili potajice na Risnjaku ...

U petak smo Kt i ja bili u Rijeci, pa smo na povratku skrenuli put Risnjaka. Nikad se nismo penjali tamo i povukla nas je radoznalost. Inspiracija je djelomično došla i iz predavanja iz povijesti srijedom, jer na Risnjaku se penje "po starinski". Zbog komplikacija s pogubljenom porodicom iz Engleske koja je pokazivala znakove panike kada smo ih sreli na makadamu prema Lascu, tek oko 15h dočepali smo se Cajtiga.

Ruksake na leđa, i u potragu za stijenom. Baratamo fotokopijom Gilićevog vodića i maglovitim sjećanjima od planinarenja tim krajem pred 4 godine. Dostup je relativno kratak. Zapravo, možda i nije ali proletio je u ugodnoj šetnji po goranskim šumama. Mjesto na kojem se skreće prema stijenama teško je promašiti budući da ogromnim slovima na kamenu piše "alpinistički vrtić AO Rijeka" i strelica koja upućuje smjer. Još parstometara po bespuću i siparu i pod stijenom smo. Sada treba odlučiti što penjati ...

Za početak smo odabrali Smjer divokozinim tragom. Em ga je Klacko preporučio, em izgleda lagano. Idealno za upoznavanje. U vodiču piše III, 110m, a zgodno je što je i odozdo skroz jasno kuda smjer prolazi. Može ga se popeti u tri dužine. Prva ide razvedenim pločama. Dalo bi se naći i težeg penjanja od III, ali ne pada mi na pamet. Slijedim najlakši put prema gore, koji nije uvijek najlogičniji. Malo vrluda lijevo desno. Druga dužina nudi nezaboravno hrvanje s klekovinom i skoro ništa penjanja. Nužno zlo da bi se čovjek dočepao izlazne ploče koja je ujedno i najljepši dio smjera. Kamin (klin), pukotina (klin) pa par prekrasnih metara po eksponiranom bridu. Bude ti žao kad dođeš do vrha. A s "vrha" silaz ide još 50ak metara prema gore pa tek onda u jarugu. ...

Ostalo nam je volje i vremena za još jedan smjer, pa je izbor pao na varijantu Smjera kroz glavu. Opet tri dužine. Prva je po prekrasnoj ploči u kojoj se da dobro osigurati gurtnama i frendovima. Ocjena je V, iako sam dojma da bi možda bila nešto manja da je opremljena spitovima ili klinovima. Ovako traži koncentraciju i oprez. Totalna uživancija uz penjanje po konkretnim grifovima. Slijedi opet jedna "spojna" dužina, pa izlaz. Pošto nismo imali fotografiju na kojoj je ucrtan smjer nego samo lošu fotokopiju skice, imao sam problema oko pronalaženja ulaza. Prvo sam se zapucao u liniju koja mi se činila logična, uz dva potencijalno problematična mjesta. Već na prvom sam zaključio da nemam volje pokušavati nešto što bi moglo biti teže od V+ uz osiguranje na upitno postavljen frend 2m niže. Otpenjao sam i potražio lakši put na vrh. Našao sam blatnjave ploče s detaljima do IV+ kojima smo izašli na greben. Šteta što nismo imali više vremena za traženje (prijetio nam je mrak) prolaza kroz gornju ploču jer izgleda predivno.

Slijedio je silaz preko vrha Risnjaka i pored doma u dolinu. Ostali smo incognito da bi izbjegli plačanje ulaza u nacionalni park. Dom je bio krcat planinarima, što nas je dosta začudilo jer ipak je bio petak ...

All in all, ambijent na Risnjaku je fenomenalan. Divljina i pustoš. Zaista se radi o alpinističkom vrtiću jer su smjerovi relativno kratki a mnogi nude opciju bijega. Iako nije teško, penjanje traži iskustvo u postavljanju međuosiguranja. Preporučio bih kladivo i par klinova, iz predostrožnosti.


created by: zeljeznicar @ 2005-06-06 10:16:01