 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Incognito et Linx linx montanus
From: "Marko Vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 6 Jun 2005 10:12:27 +0200
... ili potajice na Risnjaku ...
U petak smo Kt i ja bili u Rijeci, pa smo na povratku skrenuli put Risnjaka.
Nikad se nismo penjali tamo i povukla nas je radoznalost. Inspiracija je
djelomično došla i iz predavanja iz povijesti srijedom, jer na Risnjaku se
penje "po starinski". Zbog komplikacija s pogubljenom porodicom iz Engleske
koja je pokazivala znakove panike kada smo ih sreli na makadamu prema Lascu,
tek oko 15h dočepali smo se Cajtiga.
Ruksake na leđa, i u potragu za stijenom. Baratamo fotokopijom Gilićevog
vodića i maglovitim sjećanjima od planinarenja tim krajem pred 4 godine.
Dostup je relativno kratak. Zapravo, možda i nije ali proletio je u ugodnoj
šetnji po goranskim šumama. Mjesto na kojem se skreće prema stijenama teško
je promašiti budući da ogromnim slovima na kamenu piše "alpinistički vrtić
AO Rijeka" i strelica koja upućuje smjer. Još parstometara po bespuću i
siparu i pod stijenom smo. Sada treba odlučiti što penjati ...
Za početak smo odabrali Smjer divokozinim tragom. Em ga je Klacko
preporučio, em izgleda lagano. Idealno za upoznavanje. U vodiču piše III,
110m, a zgodno je što je i odozdo skroz jasno kuda smjer prolazi. Može ga se
popeti u tri dužine. Prva ide razvedenim pločama. Dalo bi se naći i težeg
penjanja od III, ali ne pada mi na pamet. Slijedim najlakši put prema gore,
koji nije uvijek najlogičniji. Malo vrluda lijevo desno. Druga dužina nudi
nezaboravno hrvanje s klekovinom i skoro ništa penjanja. Nužno zlo da bi se
čovjek dočepao izlazne ploče koja je ujedno i najljepši dio smjera. Kamin
(klin), pukotina (klin) pa par prekrasnih metara po eksponiranom bridu. Bude
ti žao kad dođeš do vrha. A s "vrha" silaz ide još 50ak metara prema gore pa
tek onda u jarugu. ...
Ostalo nam je volje i vremena za još jedan smjer, pa je izbor pao na
varijantu Smjera kroz glavu. Opet tri dužine. Prva je po prekrasnoj
ploči u kojoj se da dobro osigurati gurtnama i frendovima. Ocjena je V, iako
sam dojma da bi možda bila nešto manja da je opremljena spitovima ili
klinovima. Ovako traži koncentraciju i oprez. Totalna uživancija uz penjanje
po konkretnim grifovima. Slijedi opet jedna "spojna" dužina, pa izlaz. Pošto
nismo imali fotografiju na kojoj je ucrtan smjer nego samo lošu fotokopiju
skice, imao sam problema oko pronalaženja ulaza. Prvo sam se zapucao u
liniju koja mi se činila logična, uz dva potencijalno problematična mjesta.
Već na prvom sam zaključio da nemam volje pokušavati nešto što bi moglo biti
teže od V+ uz osiguranje na upitno postavljen frend 2m niže. Otpenjao sam i
potražio lakši put na vrh. Našao sam blatnjave ploče s detaljima do IV+
kojima smo izašli na greben. Šteta što nismo imali više vremena za traženje
(prijetio nam je mrak) prolaza kroz gornju ploču jer izgleda predivno.
Slijedio je silaz preko vrha Risnjaka i pored doma u dolinu. Ostali smo
incognito da bi izbjegli plačanje ulaza u nacionalni park. Dom je bio krcat
planinarima, što nas je dosta začudilo jer ipak je bio petak ...
All in all, ambijent na Risnjaku je fenomenalan. Divljina i pustoš. Zaista
se radi o alpinističkom vrtiću jer su smjerovi relativno kratki a mnogi nude
opciju bijega. Iako nije teško, penjanje traži iskustvo u postavljanju
međuosiguranja. Preporučio bih kladivo i par klinova, iz predostrožnosti.
created by: zeljeznicar @ 2005-06-06 10:16:01
|
|
|
|
|
