 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Bježštodaljuša i Kamenjak
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 23 May 2005 21:16:14 +0200
U želji za svježim dogodovštinama dao sam se zavesti nedavnom Klackovom
pričom, te se u subotu zaputih s Nadom do Klamaruše. Želja nam je bila
ispenjati smjer što ga je naš jurišnik prošli vikend ondje opremio. Ali
stvari baš i nisu stajale onako kako se očekivalo. Prvo, pristup je bio
poprilično obrastao i nije ni izbliza bio ugodan. A neposredan pogled na
smjer nije nimalo ohrabrivao: strm, veoma razlomljen teren, skroz prekriven
travurinom. Rekoh si da u to ne želim ući, ali bih se zato mogao uvaliti u
susjedne Čujine "Oldtajmere" koji izgledaju bitno bolje. No, taj su plan
osujetili debeli poskoci na koje sam naletio razgrćući šiblje nedaleko od
ulaza u stijenu. Ništa, bilo nam je preostalo jedino "malo, zgodno
penjalište u blizini" na kojem smo po treći put odradili svih pet smjerova.
Bilo je ugodno, ali možda malo prevruće. A valja reći da je i tamo nabujala
vegetacija dala svoj doprinos: mnogi su oprimci, koji su nas zimus sasvim
fino služili, bili jednostavno "nestali" pod tim zelenjem. Valjalo je prvo
sve to počupati, pa se tek onda dati na posao.
Kako se najavljivalo da će nedjelja biti još toplija od subote, za taj je
dan bilo pametno izabrati neko sjenovito penjalište. Kamenjak je, stoga, bio
jedna od najočitijih opcija. A tako su mislili i djelovali i brojni drugi
penjači. Na parkiralištu nas je dočekala gomila limenih ljubimaca (među
njima su bila i čak dva nova Mercedesa!). Uglavnom su to bili Riječani koji
su već naveliko visjeli po smjerovima. Nešto kasnije, pak, došle su i poveće
grupe Slovenaca i Istrijana koje su upotpunile veselicu tokom koje je većina
smjerova doživjela brojne obilaske. Ja sam se koncentrirao na upotpunjavanje
kolekcije, tj. penjao sve tamošnje popularnije smjerove koje dotad nisam
stigao: Velog Jožu, Logični, oba kamina, i još ponešto. A najzanimljiviji
događaj cijelog dana zbio se kad je Nenad Silić umjesto oprimka zamalo
uhvatio poskoka u smjeru "Nemam pojma" (zato ga kasnije nisam htio penjati,
iako je bio planiran). Još mi ni sad nikako ne ide u glavu što je ta
zmijurina radila u tom, još uvijek solidno eksponiranom, dijelu stijene.
Neven
Antovo1a.JPG
Logicni1.JPG
created by: zeljeznicar @ 2005-05-23 21:26:01
|
|
|
|
|
