 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Klek - spontano okupljanje željezničaraca
From: "Nikola Derezic" - [email protected]
Date: Mon, 16 May 2005 10:16:48 +0200
Dogovori
Sjeme ideje da posjetimo koljevku hrvatskog alpinizma Klek su posijali
Neven i Dado, kad su ga na sastanku u srijedu naveli kao budući izlet. U
petak, dva dana kasnije, nazvao sam Vukovića i nikakav dogovor nije pao!
Dobro, ipak smo rekli da se možda vidimo u subotu u jutro u Ogulinu. Tog
popodneva sam se sa Jimbom dogovorio naći na tunelu. Tamo su se našli i Mladen
i Vanja. Njih dvojica su planirali weekend provesti doma, programirajući.
Jimbu i meni nije trebalo puno da ih uvjerimo da je ipak bolje penjati po
Kleku nego provesti cijeli dan pred ekranom.
Put pod noge
Oko pola devet stižemo u Ogulin, nakon oko sat vremena vožnje. Kasnimo,
jer je dogovor bio u 8:15. Na sreću Vukovići i Kratofili su još ispijali kavu
u Gradskoj kavani. Koju minutu nakon što smo im se pridružili, na parking
preko puta stiže još jedan auto sa Zg regama - Dadina ekipa: Zrinka, Dorja i
Neven... stali su da u pekari kupe gablec.
Stigavši do doma na Kleku, trebalo je donijeti odluku što penjati...
padali su prijedlozi: List, Gitara, Omladinka... S obzirom da je List Jimbov
projekt još iz alpinističke škole, odlučujemo se pridružiti Mladenu i Vanji u
tom smijeru.
O Listu
"List" je prvenstveno popeo neki ludi slovenac (zaboravi mu ime). On se
jednog kišnog dana išao samo malo prošetati ... i uz put u gojzericama
odsolirati jedan ne tako lagan smijer. Ulaz u smijer se nalazi negdje iznad
dna stepenica koje vode prema vrhu. Smijer se sastoji od tri cuga, koji su
ocijenjeni alpinističkim ocjenama III, II i III. No nemojte se dati zavarati.
Prema Nevenu, smijer je debelo podcijenjen. Realnije ocjene bi bile neki IV
ili čak V.
Uspon na List
Jedan od vjerojatno najtežih detalja je sami ulaz u smijer. Od ulaza
slijedi kosi uspon preko čvrste stijene, do 1. štanda, koji je napravljen od
gurtni i zamki provučenih kroz pješčani sat. S obzirom da štand nije ni lanac
ni ništa slično na što je čovijek navikao, pazite da ga ne preskočite.
Upravo to se dogodilo Vanji, koji je smijer penjao prvi. Skužio je da nešto ne
valja tek kad mu je ponestalo kompleta, pa je do 2. štanda prečao bez da je
napravio i jedno međuosiguranje!
2. cug je najlakši jer su 2/3 negove dužine ravna prečnica. Nakon 1. štanda
slijedi nekoliko metara uspona u vis. Tamo počinje desetak metara horizontalne
prečnice. Na kraju prečnice je štand: lijepljeni klin. Klin ne ulijeva previše
povjerenja, pa se je dobro dodatno osigurati prvi spit 3. cuga.
Na samom početku 3. cuga su dva teža detalja: dvije kamene gromade. Težina
leži u tome što nema neko lijepo uporište za noge, a oprenci za koje se držite
rukama nije dovoljni da bi se podigli čisto na ruke. Prije no što se upustite
u hrvanje s njima, dobro ih proučite. Npr. iznad 2. gromade se na stijen s
lijeva nalazi jedan odličan džepić za lijevu ruku. Treba se samo malo
ispružiti i dohvatiti ga i stvar riješena!
Nakon tog detalja se nastavlja dalje kroz žljeb. U žljebu ima dosta zemlje,
koja ako je morka može panjačice učiniti kliskima i gotovo neupotrebljivima.
Nakon što se iz zemljanog dijela izađe ponovo na kamen ima dolazi se do još
jednog detalja: spit se nalazi pola metra iznad jednog pothvata. No moguće je
sve to zaobići vraćanjem u žljeb desno.
Moram ovom prilikom čestitati Jimbu koji je penjao teži 1. i 3. cug! S lakoćom
je savladao dva detalja na početku 3. cuga, koji su mu zadali puno muke na školi!
Nakon uspješnih uspona, svi smo se okupili u domu, gdje smo razmijenili
iskustva... Jimbo je obečao častiti pivom, pa smo druženje nastavili u
Gradskoj kavani u Ogulinu.
Zaljučak
Uspoređujući penjališta na Kleku i Kalniku, moram zaključiti da je Klek
puno bolji izbor. Vremenski su obje lokacije podjednako udaljene. Troškovi
puta su zbog cestarine možda nešto niži, no na Kalniku ne postoji niti jedan
pravi alpinistički smijer, već samo sportski (ne računajući istočni greben
koji je se upitno može nazvati usponom). Osim toga, da bi se od parkinga
stiglo do doma na Kleku treba ipak proliti malo znoja. Zbog zbog toga u domu
nećete naći izletnike koji u planine idu samo na četiri kotača, a niti
maloljetnu radnu snagu! Dakle, ako je vrijeme lijepo i stabilno, idite na
Klek. U suprotnom idite na kalnišku mikroklimu.
Vjerojatno vas niti ne moram podsjećati da fotke možete pogledati u našoj
stranici www.pustolovi.tk
Pozdrav,
Nikola
created by: zeljeznicar @ 2005-05-16 10:21:00
|
|
|
|
|
