 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Omladinski otpor
From: Dorja Mučnjak - [email protected]
Date: Sun, 15 May 2005 11:02:50 +0200
Subota rano ujutro, nalazimo se kod Dade s planom da se ide na Okić. Plan se u zadnji čas (čitaj: pri ulasku u auto) mijenja u plan da se ide na Klek. Kao, poboljšala se prognoza, idu i Orsat i Marko V...
I tako, Dado, Neven, Zrinka K. i ja krećemo put Kleka (uz moje zajedljivo negodovanje - naime, pripremila sam se za kratke smjerove (žuljajuće penjačice), a i znala sam da me čeka the uspon - Bijelsko-dom).
Sve u svemu, pod Klekom smo sreli Željezničarsku svitu: alpiniste s gospođama (tako su se sami nazvali, znači Orsat & Petra te Marko V. & Kate), pustolove (Nikola & Jimbo) te mlade FER-ovce (Vanja & Mladen).
Budući da smo i Zrinka i ja decidirano odbile voditi, podijelili smo se tako da Neven vodi Zrinku u Glavu, dok će mene Dado voditi u Omladinku.
Bili smo treći navez: prvi su bili Marko V. i Kate, za njima Orsat i Petra, te mi...
Popela prvi cug bez ikakvog problema, čak i ulaz, ali na štandu osjećam slabost... Uspijem se oporaviti, te krenem dalje, popnem drugi cug, sve nešto na dilfera, super mi ide itd..., ali na štandu opet slabost, bljedilo, bol u trbuhu. Nakon kratkog odmora odlučujem da mogu nastaviti, ali čim probam zihrati, osjetim sabost i znam da neće ići. I tako, prvi put penjem s Dadom i to skoro na 40-godišnjicu prvog Dadinog penjanja tog smjera (15.05.1965.g.), a ja neslavno završim viseći na užetu i vrteći se oko svoje osi dok me Dado spušta. (Nisam se koprcala iako je to Neven zlobno priželjkivao). I kao što bi mi onda Orsat odmah doviknuo: Sramota!!!
Inače, smjer je prekrasan, barem prva dva cuga. Doduše, onaj žlijeb u prvom cugu je beskrajno bio mokar, ali dojam je stvarno bio divan.
Dva naveza bivših školaraca popela su List. Bitno: Jimbo je popeo slobodno prvi i treći cug! Bravo Jimbo, uspješno ponavljanje!
Nikako me taj Klek neće! Dužna sam Gitaru i sad Omladinku! Nadam se trećoj sreći! Možda me Omladinka nije htjela jer se u stvari nikada i nisam primila u omladince, prva sam generacija koja je to propustila.
Neomladinka Dorja
P.S. A tako sam se nadala da će Budić biti ponosan na mene što sam se barem jednu stepenicu približila Alpama. Eto, niti to ne mogu... :)
created by: zeljeznicar @ 2005-05-15 11:06:00
|
|
|
|
|
