Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Iva Kaštela i Danko Ferber, povratak sa Glocknera
foto: Martina Pehar, 06/2007

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Omladinski otpor

From: Dorja Mučnjak - [email protected]
Date: Sun, 15 May 2005 11:02:50 +0200

Subota rano ujutro, nalazimo se kod Dade s planom da se ide na Okić. Plan se u zadnji čas (čitaj: pri ulasku u auto) mijenja u plan da se ide na Klek. Kao, poboljšala se prognoza, idu i Orsat i Marko V...

I tako, Dado, Neven, Zrinka K. i ja krećemo put Kleka (uz moje zajedljivo negodovanje - naime, pripremila sam se za kratke smjerove (žuljajuće penjačice), a i znala sam da me čeka the uspon - Bijelsko-dom).

Sve u svemu, pod Klekom smo sreli Željezničarsku svitu: alpiniste s gospođama (tako su se sami nazvali, znači Orsat & Petra te Marko V. & Kate), pustolove (Nikola & Jimbo) te mlade FER-ovce (Vanja & Mladen).

Budući da smo i Zrinka i ja decidirano odbile voditi, podijelili smo se tako da Neven vodi Zrinku u Glavu, dok će mene Dado voditi u Omladinku.

Bili smo treći navez: prvi su bili Marko V. i Kate, za njima Orsat i Petra, te mi...

Popela prvi cug bez ikakvog problema, čak i ulaz, ali na štandu osjećam slabost... Uspijem se oporaviti, te krenem dalje, popnem drugi cug, sve nešto na dilfera, super mi ide itd..., ali na štandu opet slabost, bljedilo, bol u trbuhu. Nakon kratkog odmora odlučujem da mogu nastaviti, ali čim probam zihrati, osjetim sabost i znam da neće ići. I tako, prvi put penjem s Dadom i to skoro na 40-godišnjicu prvog Dadinog penjanja tog smjera (15.05.1965.g.), a ja neslavno završim viseći na užetu i vrteći se oko svoje osi dok me Dado spušta. (Nisam se koprcala iako je to Neven zlobno priželjkivao). I kao što bi mi onda Orsat odmah doviknuo: Sramota!!!

Inače, smjer je prekrasan, barem prva dva cuga. Doduše, onaj žlijeb u prvom cugu je beskrajno bio mokar, ali dojam je stvarno bio divan.

Dva naveza bivših školaraca popela su List. Bitno: Jimbo je popeo slobodno prvi i treći cug! Bravo Jimbo, uspješno ponavljanje!

Nikako me taj Klek neće! Dužna sam Gitaru i sad Omladinku! Nadam se trećoj sreći! Možda me Omladinka nije htjela jer se u stvari nikada i nisam primila u omladince, prva sam generacija koja je to propustila.

Neomladinka Dorja

P.S. A tako sam se nadala da će Budić biti ponosan na mene što sam se barem jednu stepenicu približila Alpama. Eto, niti to ne mogu... :)


created by: zeljeznicar @ 2005-05-15 11:06:00