Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Trpimir Jakovina
gdje: smjer Nina VI+, 170m, Matka, Makedonija
foto: Miroslav Ristovski, 09/2008

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Vel(ebitov)a draga

From: Dorja Mučnjak - [email protected]
Date: Tue, 3 May 2005 11:57:18 +0200

Nakon svih mojih planova i projekata za vikend, na kraju sam završila s Velebitovom školom u Veloj dragi (što donekle, ako ne i potpunosti, objašnjava naslov)!

Srećom, tamo se našao i Drago Štokić iz Požege koji također nije imao partnera! Uparili smo se i odlučili popeti neke smjeriće na koje nas je uputio Neven Petrović! (Samo da kažem da je signal mobitela fantastičan :) Usprkos detaljnim objašnjenjima kako doći do Jugoistočnog (navodno neka petica), mi smo se zapucali u neki 6a (sumnja se na Tutti-frutti). Drago ga je popeo, nakon čega sam ja odustala jer čak ni na top-rope nisam mogla proći ulaz! Nakon toga smo krenuli u Commicijev što je Drago također popeo, a ja nisam mogla proći detalj. 6a definitivno još nije za mene. ;) Pala je još tu Pukotina u Rukavici (Drago) te Motika (ja).

Nakon toga pala je odluka da ipak idemo potražiti taj Jugoistočni! Nabasali smo na Istočni te pomislili da je sigurno to to. Navodno ima tri cuga (5a, 3, 2) te sam ja fino izračunala da Drago krene, a kasnije i ja vodim neki lakši cug. Prvi cug nam se odužio na 50 m. Smjer je fino opremljen novim klinovima. U čitavom cugu nisam imala nikakvih problema, čak sam i detalj u pukotini prošla solidno, bez oduzimanja težine! Jedini problem su mi bile nove tvrde penjačice koje više ne nosim u dugi smjer (Dule, shvaćam te!)! U drugom cugu (sva sreća da ga je ipak Drago vodio) sam imala problema. Naime, došla sam do nekog detalja i nikako ga proći, sjetila sam se savjeta prekaljenih alpinista da "cilj opravdava sredstvo" te navukla na komplet. Pred sam izlaz pojavljuje se kamin koji se ne prolazi na lijepi raskorak već se guziš unutra. Umorna i A0-lirana, odlučila sam se navući ponovo! NB, to je navodno trojka! Ali, sve je zaboravljeno na vrhu Tornja od kuda puca fenomenalan pogled! Abseil u dvije dužine dolje! Pažnja, u prvoj dužini, jako baca na desno iako se treba ići na lijevo!

Navečer, nakon tuluma sa školarcima, spavanje pod vedrim nebom!

I još par riječi o školacima: imaju svoju grupu Samoboraca, frikera, visokogoraca... te lude tulume! Déja vu! Samo im još nedostaje himna (nije ih do sada htjela)!

d.


created by: zeljeznicar @ 2005-05-03 12:06:00