 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Biokovo i Omis.
From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Mon, 2 May 2005 14:42:27 +0200 (MET DST)
Silvio i Mare docekali su u petak Brajdica, Martinovica, Pericu Levatica (jedan frend iz Varazdina, mozda ga znate iz Grahorove) i mene. Dva Kangooa i sestero pospanih penjaca u Tucepima prezivjeli su prvu burovitu noc. Ja istestirao novu jeftinu vrecu za spavanje i zadovoljila je sto na sat.
Da sad ne opisujem sve obroke i nusakivnosti prelazim na ono glavno - penjanje. Josip i Martinovic otisli su u nepoznatom pravcu i popeli jedan klasicni smjer, ne znam koji, detaljne ocjene V+ ako sam dobro zapamtio. Mislim da je u Borovcu, ako tako nesto postoji tamo. Svidjelo im se. Nabrijani Martinovic je naravno htio jos nesto, ali Josipa je izgleda puklo sunce pa se nije osjecao bas najbolje te su time zakljucili dan.
Silvio i Mare te Perica i ja olako odvalismo sat vremena zgodnog pristupa do pod stijenu Bukovca i ulaz u smjer - Dalmatinski san. To je relativno novi Pezzolatov smjer koji je unatoc poprilicnoj izoliranosti (hm, ne bi li mu to trebala biti prednost?), uvjeren sam, izazvao vec dvoznamenkasti broj ponavljanja. Vjerojatno i zbog atraktivnih brojki: 450 m visok, 600 m dug, detalji 6b, a vjerojatno i kao npr. meni osobno zbog lijepih fotki na Netu.
Odlucismo da Silvio i Mare krenu prvi posto je on to vec penjao. On je tako odigrao glavnu ulogu ranog upozoravanja na krusljive dionice. Bura je ubrzo nakon njihovog ulaska u smjer prestala. Malo za njima krenuli smo i Perica i ja. Smjer ima i nesto laksih duzina koje su srecom nanizane jedna za drugom pa smo ih dosta pospajali, pogotovo u prvom dijelu, do gredine-ramena. Ukupno smo umjesto 18 duzina napravili 12. Detalji su u tipicno Pezzolatovom stilu precjenjeni, no ipak ima tu i sedmica. Ima i jedna uporna od nekoliko VII- duzina koja je barem meni bila teza od tih famoznih sedmica. Jednu penjacicu sam u prvom dijelu smjera rasturio do plastike pa mi se u prvoj duzini nastavka poskliznulo i morao sam sjesti u pojas. Ipak sam i to popeo slobodno, makar iz druge.
Pezzolato je osim ocjene smjera precijenio i vrijeme potrebno za uspon, tako da smo iz smjera lezerno izasli nakon 6 h od kojih je 1 h suncanja. Za silaz nam je trebalo 3 h kroz Bukovacku dragu. Prekrasan silaz! Ambijent je fantastican, polje bouldera 1 m do 10 m visine nacickanih u beskrajnom zelenilu crnogorice, cvijeca i trava. Litice s desne strane visoke do 200 m s mnooooogo mjesta za logicne smjerove, a o busenju da i ne govorimo. Rekao bih da je barijera duga oko 1 km.
Sljedeci dan smo Josip i Martinovic te Perica i ja popeli Secret of Cetina u Ilincu nad Omisem. Oko 260 m visok, za mene pretezak smjer. Ali isao sam vise zato jer sam dobra dusa :), iz usluge. Prosao sam slobodno sve osim drugog 6b+ cuga u kojem je i Perica letio zbog odlomljene stopinke. Smjer je prekrasan s vrlo cudnim kristalima zatocenim u vapnencu iz kojeg strse i predstavljaju odlicne stopinke i hvatista. Meni je, nazalost, u dubljem sjecanju ostala grozna muka u laksim duzinama zbog premalih penjacica (novih, ne onih koje sam rasturio dan ranije). Mislio sam da cu se onesvjestiti od bolova. :( Inace, onaj laksi dio smjera (V-VI+) je zaspitan za one koji ionako penju 6b+ pa se unaprijed pomirite s povelikim runoutima - pogotovo u trecoj (VI+) duzini.
I tako, popratne aktivnosti da ne spominjem. Jos samo hvala Josipu sto nas je zive i zdrave vratio u Zagreb, podugacak je to put. Pozdrav,
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2005-05-02 14:56:00 / updated by: duksi @ 2005-05-02 15:06:43
|
|
|
|
|
