 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Moj Milane ...
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Sun, 24 Apr 2005 15:53:19 +0200
Iako je vrijeme bilo ugodno, u subotu je Vela draga bila iznenađujuće prazna. Ondje smo se našli samo Nada i ja, dvoje Slovenaca, te još dvojica iz RAK-a. Glavni razlog mog odlaska na to mjestašce bilo je to što me konačno uhvatila želja za nečim točno određenim, u ovom slučaju da ispenjem Milanov smjer u Commicijevom tornju (90 m, V+, A1). Ali prije toga je valjalo malo razgibati prstiće. To smo obavili u Bršljanovom žlijebu, Austrijancu i Ljubici (-7). Ovu sam zadnju obradio "na topaka" i bome nije mi išlo tako loše. Da sam odmah skužio sve pokrete, riješio bih je bez odmora. Milan je na red došao malo iza toga. Na sebe sam natovario svih 15 kompleta, stremen, te još pokoju zamku, pa navalio. Išlo je dosta brzo i bezbolno. Samo mi je na jednom detalju trebalo znatnije "protezanje", odnosno izvlačenje iz stremena na mjestu na kojem bih to radije bio izbjegao. Ali moram priznati da me prvi vrhu prvog cuga uhvatila lagana nelagoda: pod dupetom već sasvim solidna visina, nada mnom još desetak metara okomite ploče, a na meni svega 3-4 kompleta (iako bar 5 klinova nisam ukopčao). Ipak se dokopah štanda i posljednji komplet iskoristih za samosiguranje. Ništa, bio je red da se i Nada malo zabavlja. A ona si je, vala, dala oduška. Njeno hrvanje s tom dužinom trajalo je dobra dva sata. Eh! Unatoč tome što Riječani rade više alpinističkih tečajeva od bilo koga drugog u Hrvata, tehničko su penjanje potpuno izostavili iz nastavnog plana. Tako je Nadi - nevičnoj toj vještini - u tih 40 metara stremenarenja uspjelo gadno potrošiti ruke. Kad je stigla do mene, nije baš bila raspoložena za daljnju akciju istog stila. Ništa, absajlali smo i za neki drugi put ostavili liniju od 15-tak spitova u žutim, krušljikavim pločama. U polušpilji pod Tornjem, u kojoj su sad uređene prave klupice i ložište, smo obavili hranjenje i zatim se još malo dali u sportske smjerove (Fu-fu, Motike) - tek toliko da ispunimo dan. I još nešto: nije mi jasno kako i gdje, ali negdje sam izgubio stremen (lijep, šivani, isti onaj koji se kočoperi na prvoj stanici ovog sajta). Nisam ga uspio pronaći iako sam pregledao sve lokacije na kojima smo bili nakon absajla. Možda mi je ostao i na štandu. Evo, nekom ovo može poslužiti kao dodatna motivacija za okršaj s tim Klackovim smjerom.
Neven
Milanov.JPG
Milanov1.JPG
created by: zeljeznicar @ 2005-04-24 23:06:00 / updated by: neven @ 2005-04-24 23:18:44
|
|
|
|
|
