 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Dobar vikend na moru
From: Krešimir Klasan - [email protected]
Date: Mon, 18 Apr 2005 12:04:26 +0200
Kao što je Marko napisao, malo nam se, konačno, nasmiješila sreća s
vremenom.
Zrinka i ja smo, nakon što je otpala varijanta s polaskom u petak,
krenuli rano ujutro u subotu, i već u 9 i 15 pili kavicu kod Dinka.
Društvo su nam radili, već otprije prisutni, Čuja i Stipe, a zatim se
društvo počelo povećavati. Ničim izazvana pojavila se sama krema
hrvatskog alpinizma: Matan, Joke Božić, Čorko, Sunka, Maja Roboz, Akac,
Frangen, Pavla, Iris... sasvim pristojno, za neku tamo, bezveznu subotu,
s ne najboljom prognozom.
S obzirom da se Zrinka nije penjala od prošlog kolovoza, nakon što
sam pogledao ulaz u Ulaznu var. kanjonskog, i zatim izraz na Zrinkinom
licu, zaključio sam da ćemo smanjiti planove. Vratili smo se do Kuka od
skradelin i ispenjali kombinaciju dva stara smjera, GSS vježbe i Bijele
škraplje, koji su sada prespitani i preimenovani, kako to već sada ide.
Po novovjekim imenima ušli smo po prvom cugu Armadiliona, s čijeg vrha
smo otpriječili do štanda od Ča je... Od tu smo po rampi priječili u
lijevo do najvećeg drveta gdje je štand od GSS-a. Od tu smo se popeli
još malo lijevo do štanda na vrhu prvog cuga Kosova, koje smo slijedili
do vrha. Zar je potrebno napomenuti da je taj nastavak Kosova, ustvari
gornji dio Knezove Bijele škraplje. Povratkom do auta, ja sam bio za još
malo (puno) penjanja, a Zrinki je bilo dosta. Kako sam ja uporan, ona je
popustila, pa smo skoknuli još do Kuka od vlake i ispenjali kombinaciju
dolje po Spit bullu, a gore po Nosorogu. Nakon absajla nažicao sam
Zrinku da me zihra gornju dvije dužine Spit bulla, koje sam spojio u
jednu od 55m. Nakon što sam odapsajlao taj gornji dio i pokupio
komplete, odjurio sam još pod donji dio Nosoroga, da se on ne uvrijedi i
na brzinu ga odsolirao. Zatim su bile lignje kod Dinka, bambusi, kavica
i vožnja po prolomu oblaka do Paga, gdje smo prespavali, zbog drugih
obaveza.
Nedeljno jutro je osvanulo prekrasno, oprano i sunčano. Nakon
jutarnje kavice, kroasana i bureka, prionuli smo na čišćenje vikendice i
u podne bili gotovi. S obzirom na to, da su me još svrbili prsti,
skoknuli smo do Sv. Vida, gdje sam odsolirao dva smjerčića, koji su
nakon Paklenice bili sasvim drugo iskustvo (nije da je krš, ali treba
jako paziti). U 6 popodne smo već bili na 1. kumčetovom rođendanu.
Konačno mogu reći: Uspješan vikend! Pozdrav Klacko
P.S. U Paklenici je kao na nekom velikom gradilišt, bageri, kopačice,
agregati, mješalice, totalni užas u ¨očuvanoj i čuvanoj¨ prirodi!
created by: zeljeznicar @ 2005-04-18 12:11:01
|
|
|
|
|
