Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Karolina Vranješ
smjer: Hudičev steber, Prisojnik, V, 500m
foto: Tanja Grmovšek, 09/2003

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Vikend velikih neuspjeha i malih uspjeha

From: Krešimir Klasan - [email protected]
Date: Mon, 4 Apr 2005 12:50:32 +0200

Kao što se iz naslova vidi, bio je to (ponovo) vikend velikih planova, a malog učinka. Priča kreće tako, da sam već više puta zamijetio, izraziti stjenoviti greben, što se spušta na JZ, s krajnjeg lijevog dijela grebena, što od Vranilca vodi prema zapadu. Zatim smo, jednog hladnog dana, ovog siječnja, Danko i ja absajlali i otpenjali po zamišljenom budućem smijeru. A uskršnje subote započeo sam s uređivanjem novog smjera. S obzirom da sam bio sam, krenuo sam odozgo. Izlaznu dužinu, koju smo po zimi i ispenjali, obišao sam i krenuo u uređivanje lijepe ploče u predzadnjoj dužini. Nakon što sam potjerao jednog poskoka, napravio sam štand za ulaznu strmu ploču, visine cca 35m. S obzirom da je njena gornja polovica solidno teška (oko 6+) dobro sam ju osigurao i napravio štand, na polici, na polovici ploče. Zatim sam dospio u nedoumicu, da li da ulaz napravim po pukotini, ravno dolje ili s lijeve strane po pločama. Lijeva strana me odvela na stranputicu, a i nestalo mi je vremena... i odlučio sam, da ću se vratiti drugi put, i dovršiti, te po mogućnosti smjer i ispenjati. U srijedu se već znalo da je prognoza za vikend fenomenalna, i ja sam se napalio na Paklenicu, Točila, Biokovo, Istru... jedino nisam mogao naći kompatibilnog partnera za dva dana. Ostala je moja vjerna žrtva Zrinka, i pao je dogovor za Paklenicu. I tako je bilo sve do petka, a onda je i Zrinka shvatila da ima prečih obaveza. S obzirom na okolnosti otkaza, a i to da mi je žena, nisam se mogao ljutiti, i bacio sam se u spašavanje vikenda. Pokušavao sam se dogovoriti za dva odvojena dana, sa svim poznatim i manje poznatim partnerima, ali nekako to baš i nije išlo. Svi su već imali planove, jedino je Barba još budio slabe nade za nedjelju. I tako subota je bila određena. 25 kila opreme na leđa i na Kalnik. Prvo sam uredio izlaznu dužinu, i zatim se počeo spuštati po smjeru, do štanda na vrhu prvog cuga. Nakon što sam na istom mjestu, u podnožju lijepe ploče, gdje sam prošli tjedan potjerao jednog poskoka, naišao na njih 4, možda sam i mogao misliti, što me čeka na lijepoj, širokoj, travnatoj polici, na 10 m visine od ulaza, ali nisam!!! Odlučio sam počistiti strmu pukotinu i zaspitati ju kao dio ulazne dužine. Nakon što sam zabušio spit u vrhu pukotine, počeo sam se spuštati prema njenom ulazu, da bi na 1,5 m od ulaza u pukotini ugledao pravog tamno smeđeg ljepotana s roščićem. Kada sam ga pokušao potjerati s kladivom na zamkici, viseći na štriku, on se samo povukao dublje u pukotinu. Nato sam nadobudno zaključio da će dotični poskok pobjeći, budem li bušio, pa sam prionuo na posao i opremio pukotinu s 5 spitova, ali je stanar pukotine bio i dalje na istom mjestu, veselo uživajući u proljetnom suncu. Da je on bio jedini možda bi i nastavio s opremanjem, ali sam na svoju grozu spazio još jedno šest komada kako gmižu, pare se, ne znam što rade, a nije ni bitno, na ulaznoj polici. Nakon toga mi je bilo svega dosta. Pokupio sam opremu u ruksaka i spremio se za absajl. Zatim sam bacajući kamenčiće i vitlajući užetom rastjerao domoroce iz linije absajla, i nakon što sam par minuta studirao doskočište, odabsajlao na brzinu. Opremljen sa dva štapa i dobrano prestrašen dokopao sam se preko strmog sipara planinarske stazice, a 15 min kasnije i auta. Pobacao sam opremu u auto i otišao se isplakati Vukovićima koji su rasturali po starom gradu. Kad su me konačno nagovorili, da odem po opremu, i da se malo penjem i na taj način razbijem depresiju,pojavili su se Božica, Bero i Štefa (starija ekipa je se sjeća) s djecom. Prionuli smo na posao, ali tu se linija mojih neuspjeha nastavila. Nakon što sam se bez većih trauma popeo Ramba, pa zatim na tope rope Trnoružicu (to je samo zato da se Dorja ne osjeća inferiorno, i još koji put mi rezervira neku knjigu) uslijedio je totalni fijasko u I.M.T.-u gdje sam koljenario, padao i uz dva primanja za gurtne došao do vrha NA TOP ROPE!!!!! Tu sam shvatio da će drugi put biti bolje, i otišao doma. Da, nisam niti spomenuo, da mi je u međuvremenu i Barba otkazao za nedjelju, koju sam proveo na ručku kod Gabreka. Bilo je dobro i to je najveći uspjeh minulog vikenda. Što se tiče smijera, završit ću ga, ako ne prije, slijedeće zime. Trenutno se u njemu nalaze 22 spita, 3 klina i 4 komada užeta, ukupna dužina će biti 90 m, na 70m visine. Fali još ulaznih 15-ak metara ocjene do 4, tako da se smjer može već sada ispenjati, ali uz kompleksnu ocjenu VII (koja uzima u obzir i opasnost od zmijskog ugriza). Više podataka sa slikicom i skicom uređenog dijela tokom ovog tjedna. Do novih velikih, a i onih malo manjih uspjeha pozdrav Klacko


created by: zeljeznicar @ 2005-04-04 12:56:00