 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Vikend velikih neuspjeha i malih uspjeha
From: Krešimir Klasan - [email protected]
Date: Mon, 4 Apr 2005 12:50:32 +0200
Kao što se iz naslova vidi, bio je to (ponovo) vikend velikih planova, a
malog učinka. Priča kreće tako, da sam već više puta zamijetio, izraziti
stjenoviti greben, što se spušta na JZ, s krajnjeg lijevog dijela
grebena, što od Vranilca vodi prema zapadu. Zatim smo, jednog hladnog
dana, ovog siječnja, Danko i ja absajlali i otpenjali po zamišljenom
budućem smijeru. A uskršnje subote započeo sam s uređivanjem novog
smjera. S obzirom da sam bio sam, krenuo sam odozgo. Izlaznu dužinu,
koju smo po zimi i ispenjali, obišao sam i krenuo u uređivanje lijepe
ploče u predzadnjoj dužini. Nakon što sam potjerao jednog poskoka,
napravio sam štand za ulaznu strmu ploču, visine cca 35m. S obzirom da
je njena gornja polovica solidno teška (oko 6+) dobro sam ju osigurao i
napravio štand, na polici, na polovici ploče. Zatim sam dospio u
nedoumicu, da li da ulaz napravim po pukotini, ravno dolje ili s lijeve
strane po pločama. Lijeva strana me odvela na stranputicu, a i nestalo
mi je vremena... i odlučio sam, da ću se vratiti drugi put, i dovršiti,
te po mogućnosti smjer i ispenjati. U srijedu se već znalo da je
prognoza za vikend fenomenalna, i ja sam se napalio na Paklenicu,
Točila, Biokovo, Istru... jedino nisam mogao naći kompatibilnog partnera
za dva dana. Ostala je moja vjerna žrtva Zrinka, i pao je dogovor za
Paklenicu. I tako je bilo sve do petka, a onda je i Zrinka shvatila da
ima prečih obaveza. S obzirom na okolnosti otkaza, a i to da mi je žena,
nisam se mogao ljutiti, i bacio sam se u spašavanje vikenda. Pokušavao
sam se dogovoriti za dva odvojena dana, sa svim poznatim i manje
poznatim partnerima, ali nekako to baš i nije išlo. Svi su već imali
planove, jedino je Barba još budio slabe nade za nedjelju. I tako subota
je bila određena. 25 kila opreme na leđa i na Kalnik. Prvo sam uredio
izlaznu dužinu, i zatim se počeo spuštati po smjeru, do štanda na vrhu
prvog cuga. Nakon što sam na istom mjestu, u podnožju lijepe ploče, gdje
sam prošli tjedan potjerao jednog poskoka, naišao na njih 4, možda sam i
mogao misliti, što me čeka na lijepoj, širokoj, travnatoj polici, na 10
m visine od ulaza, ali nisam!!! Odlučio sam počistiti strmu pukotinu i
zaspitati ju kao dio ulazne dužine. Nakon što sam zabušio spit u vrhu
pukotine, počeo sam se spuštati prema njenom ulazu, da bi na 1,5 m od
ulaza u pukotini ugledao pravog tamno smeđeg ljepotana s roščićem. Kada
sam ga pokušao potjerati s kladivom na zamkici, viseći na štriku, on se
samo povukao dublje u pukotinu. Nato sam nadobudno zaključio da će
dotični poskok pobjeći, budem li bušio, pa sam prionuo na posao i
opremio pukotinu s 5 spitova, ali je stanar pukotine bio i dalje na
istom mjestu, veselo uživajući u proljetnom suncu. Da je on bio jedini
možda bi i nastavio s opremanjem, ali sam na svoju grozu spazio još
jedno šest komada kako gmižu, pare se, ne znam što rade, a nije ni
bitno, na ulaznoj polici. Nakon toga mi je bilo svega dosta. Pokupio sam
opremu u ruksaka i spremio se za absajl. Zatim sam bacajući kamenčiće i
vitlajući užetom rastjerao domoroce iz linije absajla, i nakon što sam
par minuta studirao doskočište, odabsajlao na brzinu. Opremljen sa dva
štapa i dobrano prestrašen dokopao sam se preko strmog sipara
planinarske stazice, a 15 min kasnije i auta. Pobacao sam opremu u auto
i otišao se isplakati Vukovićima koji su rasturali po starom gradu. Kad
su me konačno nagovorili, da odem po opremu, i da se malo penjem i na
taj način razbijem depresiju,pojavili su se Božica, Bero i Štefa
(starija ekipa je se sjeća) s djecom. Prionuli smo na posao, ali tu se
linija mojih neuspjeha nastavila. Nakon što sam se bez većih trauma
popeo Ramba, pa zatim na tope rope Trnoružicu (to je samo zato da se
Dorja ne osjeća inferiorno, i još koji put mi rezervira neku knjigu)
uslijedio je totalni fijasko u I.M.T.-u gdje sam koljenario, padao i uz
dva primanja za gurtne došao do vrha NA TOP ROPE!!!!! Tu sam shvatio da
će drugi put biti bolje, i otišao doma. Da, nisam niti spomenuo, da mi
je u međuvremenu i Barba otkazao za nedjelju, koju sam proveo na ručku
kod Gabreka. Bilo je dobro i to je najveći uspjeh minulog vikenda. Što
se tiče smijera, završit ću ga, ako ne prije, slijedeće zime. Trenutno
se u njemu nalaze 22 spita, 3 klina i 4 komada užeta, ukupna dužina će
biti 90 m, na 70m visine. Fali još ulaznih 15-ak metara ocjene do 4,
tako da se smjer može već sada ispenjati, ali uz kompleksnu ocjenu VII
(koja uzima u obzir i opasnost od zmijskog ugriza). Više podataka sa
slikicom i skicom uređenog dijela tokom ovog tjedna. Do novih velikih, a
i onih malo manjih uspjeha pozdrav Klacko
created by: zeljeznicar @ 2005-04-04 12:56:00
|
|
|
|
|
