 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Paklenica
From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Mon, 21 Mar 2005 08:27:09 +0100 (MET)
Bolje bi bilo reci opsada iste. Autobus Velebitasa, a od Zeljeznicara i
ostalih Martinovic, Brajkovic, Iva, Silvio, Marija, Brajdic, Suncica
Cisko, Dorja, Krcko, Ivana kubik i jos mnogi, mnogi drugi.
U SUB smo Krcko i ja popeli Mosorasa. Krivo smo izbrojali cugove na
zguljenoj skici i prerano precili lijevo pod pukotinu, izgubili (citaj:
korisno utrosili) preko 2h vremena u bi-ne bi isli dalje situaciji. Culi
smo se s Davorinom i Frangenom za podrobniji opis te prijecnice i
pukotine, otpenjali i pokupili malo bogatstvo opreme koju su napustili
neki Nijemci koji dan (nazalost i noc, i sljedece jutro) prije nas
takodjer promasivsi precku.
Pocetak penjanja u NED prilicno se oduzio zbog lijenosti (ne gledajte
mene, ja sam uvijek nabrijan :)) pa smo (Ivana i ja) krenuli u Sjeverno
rebro tek u 13h. Svidio joj se smjer. Poslije smo jos Martinovic i ja
popeli Frau Buhler u Skradelinu. Ja sam (pa valjda na predzadnjem koraku
do auta) majstorski spicio u potok skoro do koljenaa te zakomplicirao
povratak utoliko sto smo morali autom po moj ruksak (u kucu gdje su ovi
drugi spavali) jerbo ja nisam mogao bos. Onda jos malo kod Dinka i tako
to pa kuci. Pozdrav,
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2005-03-21 08:36:00
|
|
|
|
|
