Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Marko Vuković
smjer: Šepetanje, Staničev vrh, VI-, 160m
foto: Marko Dukši, 06/2005

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Ravna, ali ipak i gora

From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Sun, 20 Mar 2005 11:01:51 +0100

Zrinki i meni start iz Zagreba bio je ležeran, negdje oko 9,30h. A nismo se puno ni trudili oko konkretnijeg plana puta. Naime, subotnji su nam ciljevi bili određeni ali ne i redoslijed kojim ćemo ih realizirati. Slovencima je trebalo uskratiti zadovoljstvo da uberu porez od hrvatskih državljana, a uz to nešto i penjati. Na koncu smo, pomno razmatrajući situaciju, domoljubni zadatak odlučili ostaviti za kasnije. Do stijena na Ravnoj gori nismo hodali, kao sav normalan svijet. Čemu to kad smo u Landroveru? I taman kad smo iz njega izišli, otkrijemo da nećemo biti sami. Gore već netko zvecka opremom. Ubrzo vidjesmo da su to (neočekivano) Maja, Trpimir, Orsat i Dinter koji su već bili navalili na "Brid", "Žuticu" i "Pij, dehaj, čohaj". Nas dvoje, pak, nismo htjeli kvariti ležerni ton dana pa smo otišli u "Masnu juhu" i "Bonitu" (jako lijep, novi 5b). A onda sam zabrljao htjedući pojačati tempo: uvalio sam se u "Ibaandriju", kojoj sam još otprije bio dužan. Jedanput, dvaput. Nije baš išlo, a potrošio sam ruke. Kasnije mi se raspoloženje ipak nešto popravilo kad je i Orsat zatajio u istom smjeru (mada manje od mene), te izjavio da je to i teže od 6a. Zrinkina i moja ravnogorska priča nastavila se u "Bridu", na vrhu kojeg sam nekako uspio zaboraviti karabiner. Pošteni nalaznici, uzmite ga i dajte Orsatu (njegov je)! Ja vam plaćam pivo. Konačno su nas sve (uključujući i poskoke) s brda otjerali kiša i hladnoća. Utjehu smo našli u lokalnoj birtiji, i to ne samo u piću nego i u vrlo zanimljivo napisanom cjeniku (Dinter najbolje zna detalje). Zrinka i ja smo, izgleda, bili najtužniji jer smo se još jednom išli tješiti, i ovaj puta u Sloveniju. Dečki iz Ptuja, koji su također bili na penjalištu, nam preporučiše pizzeriju "Majolka" blizu motela u Podlehniku. I nisu omanuli. Ostalo nećemo pričati jer tko zna da li nas i carinici čitaju.

Neven

Domorodac.JPG
Domorodac.JPG

Tudjin.JPG
Tudjin.JPG



created by: zeljeznicar @ 2005-03-20 11:16:00