 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Još jedna Logarska
From: Marko Dukši - [email protected]
Date: Sun, 13 Mar 2005 09:57:39 +0100
Pošto smo prošli tjedan došli do Gajstnega i okrenuli se (doduše, došli
do još koječega i okrenuli se prije nego što smo išta popeli), kao
naručena došla je prilika za jedan dan u Logarskoj po u najmanju ruku ne
tako idealnoj prognozi. Savior of the day = Vlatko koji je između
ostalog i vozio na izlet.
Bližeći se Logarskoj ulazili smo sve dublje u žestoke crne oblake/maglu
i trljali dlanove. Diskretno sam izvidio kako Tihi gleda na mogućnost da
mi prepusti najteži cug. Nije bio presretan, no moje velike
ucjenj%&"#_ovaaaj...pregovaračke sposobnosti rezultirale su plodom.
Zaslužuje pivo, aaa ne, ne, cekaj malo. On ne pije pivo i zahvalno
odbija na licu mjesta. Onda ćemo već nešto smisliti.
Različiti razlozi ujedinili su nas baš pod Gajstnim slapom - prilično
kasno (što zbog kasnog kretanja, što zbog slovenske murje koja nas je
davila i uzela nofce :( ) i prilično jedine! Nije ni čudno kad opako
snježi i puše. Orsat je bio jedan od onih što smo se okrenuli prošli
vikend, Vlatko bi penjao bilo što s Orsatom, Tihomir si već dugo gušta
baš Gajstnega i, kaže, bilo bi mu ga žao propustiti i ove sezone, a ja
sam se htio okušati u bilo čemu peticastom.
Off we go. Cap, cap, cap - skoro sam i duže tražio štand nego penjao taj
cug. No dobro, vrijeme leti kad se zabavljaš, no toliko onda o mom
okušavanju u skoropetici. Pričekat ću da neki od Slovenaca službeno
izvali ocjenu da ne budem prvi, a meni se čini da sam popeo 4-. Tj. tako
mi se činilo onda, ali uz Orsatovo nagovaranje, sad mislim da je možda
ipak bila čista četvorka. Od kud mi to? Jednostavno: lakši od Levog pod
P. (4), lakši od Desnog pod Hudičevim ž. (4), jednako težak kao i Nad
votlino u Tamaru (4-), dakle 4-. Onda sam se sjetio da sam dotična tri
penjao s ruksakom pa ajde dobro, maknut ću minus. Toliko da se opravdam
prije nego me zadavite kad ugledate na alpinizem.info ili barem optužite
da naprosto serem kvake. :)
Pošto sam štand napravio što dalje u grapici koliko je bilo moguće,
ostao nam je još jedan cug umjesto dva. I to lijep cug dabome. Tijekom
skoro sat vremena čekanja Orsata i Vlatka (koji su prezalogajili,
pocugali malo i tako to - jer nije da će se netko gore smrznuti
čekajući... :) ) snijeg je već pokrio naše vlastite svježe tragove. Na
silazu smo više puta posvjedočili koliko veliki mogu narasti cokli na
derezama. Da nisam vidio, ne bih vjerovao.
Spremili smo opremu i otišli u Palenk. Napokon jednom da i to prođem jer
stvarno nije bio red odgađati toliko dugo. Sva četvorica odjednom
rasprostrili smo se po petnaestak metara u širinu, veselo lupkajući svak
po svom privatnom komadiću leda. Prvi put da sam se osjećao
privilegiranim pred Slovencima koji su se taman navezali kad smo mi
uletjeli. Stoga nisam prezao ni pred time da uđem tamo gdje mi je
najljepše - njima pred nosom, hehe.
Prema vrhu smo lagano konvergirali i izašli fino, jedan po jedan. Još
silaz do auta i na put. Nezaobilazna cuga Na razpotju (Radler, Laško,
Cola - kako kome). Opet nemaju Bandidos! :)) Drugi put valjda... I
pravac doma.
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2005-03-13 09:51:01
|
|
|
|
|
