 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
i ovce i novce
From: "karolina" - [email protected]
Date: Sun, 6 Mar 2005 16:57:28 +0100
Iako u naslovu navedena fraza (usput, prisiljena sam riječima kopirati
pretke, od kojih se, eto, puno toga dade naučiti) upućuje da ne možeš
sjediti na dvije stolice :)), ja sam, a i nekolicina drugih, ovaj vikend
dokazala da postoji izuzetak.
Priča ide ovako. Nas se deset zagrebačkih bandita (Pave će mi poslati
fotke, koje sam snimila njegovim digitalnim aparatčikom pa će biti zorno
čemu ova 'teška' riječ), namamljeni Damirovim izvještajem o toplom
rovinjskom iskustvu, uputilo ovaj vikend u Istru. Iako sam se ja nakon
prvih ispenjanih slapova na proteklom lednom tečaju nadala da ću se, dok
je zime, uspjeti ogrebati o još poneki led, slučilo se da se to spletom
okolnosti nije ostvarilo. Ipak, blagonaklona sudba (u vidu Dorjinih
organizacijskih prstića) nije htjela da vikend provedem ljenčareći. Tako
smo se u subotu ujutro Frano, Vanje (Suhi i Mimi) i ja našli na putu.
Nas smo četvero u Zagrebu, zbog padajućega snijega, dvojili koliko je
takva akcija isplativa, jer smo se, zbog kojekakvih obaveza, u Zagreb
vraćali isti dan. Mislili smo kako bi nam se moglo dogoditi da zbog
spore vožnje u Rovinj dođemo prekasno, što bi za posljedicu imalo vrlo
malo penjanja i većinu dana provedenoga na putu. Dorja, Pave, Krle i
Mladen, koji su putovali u drugom autu, te su se, jednako kao Damir i
Tihana, vraćali u Zagreb sutradan - takvih dvojbi nisu imali.
Da skratim: ipak smo se odlučili pokušati, i to je bilo pametno. Onamo
smo stigli prije dvanaest, stijena se na osunčanim mjestima ugrijala, i
bili smo ondje sve do predvečerja, cijelo božje poslijepodne penjanja po
lijepim pločama. Ispenjali smo cijeli niz smjerova. Iako to baš nikoga
neće zanimati :O) ja sam se na vrh stijene popela jedanaest puta, neke
smjerove i po dva puta, od toga sam ih pet popela kao prva, ocjena u
rasponu od 4b do 5c. To bi zvanično bio moj prvi 5c (smjer Utorak), ali
moram napisati kako mislim da su smjerovi precijenjeni, osiguranja su
dosta gusto postavljena, tako da je izostala izrazitija psihička
zahtjevnost. Željin se pomladak (ali baš svi) pokazao dobrim, no o tome
neću niti besjede više, jer tko se hvali, taj se kvari, a to ne želim.
Vrijeme je bilo lijepo, toplo (neki su penjali i u kratkim rukavima). Na
kraju dana, za nas je četvero došao trenutak teške odluke: ići kući i
obaviti (ne)odgodive obaveze, ili ostati i uživati i u nedjelju, u kojem
smo ipak teškom mukom prevagnuli u korist odlaska i obaveza, u čemu nam
ostatak ekipe nije nimalo pomogao :). Tako se, da zaokružim dakle,
dogodilo, da smo dokazali da postoji iznimka za narodnu iz naslova.
Makar sukcesivno.
Karolina
p.s. naravno da je ovo samo utjeha za propušteno. Ipak, i u ovoj
zagrebačkoj ledari još uvijek se osjećam rastopljenom od rovinjskoga
sunca.
created by: zeljeznicar @ 2005-03-06 17:06:00
|
|
|
|
|
