Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Dado Mesarić na vrhu Island Peak-a (Imja Tse), 6198m, Nepal
foto: Željko Bockovac, 10/2005

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

i ovce i novce

From: "karolina" - [email protected]
Date: Sun, 6 Mar 2005 16:57:28 +0100

Iako u naslovu navedena fraza (usput, prisiljena sam riječima kopirati pretke, od kojih se, eto, puno toga dade naučiti) upućuje da ne možeš sjediti na dvije stolice :)), ja sam, a i nekolicina drugih, ovaj vikend dokazala da postoji izuzetak.

Priča ide ovako. Nas se deset zagrebačkih bandita (Pave će mi poslati fotke, koje sam snimila njegovim digitalnim aparatčikom pa će biti zorno čemu ova 'teška' riječ), namamljeni Damirovim izvještajem o toplom rovinjskom iskustvu, uputilo ovaj vikend u Istru. Iako sam se ja nakon prvih ispenjanih slapova na proteklom lednom tečaju nadala da ću se, dok je zime, uspjeti ogrebati o još poneki led, slučilo se da se to spletom okolnosti nije ostvarilo. Ipak, blagonaklona sudba (u vidu Dorjinih organizacijskih prstića) nije htjela da vikend provedem ljenčareći. Tako smo se u subotu ujutro Frano, Vanje (Suhi i Mimi) i ja našli na putu. Nas smo četvero u Zagrebu, zbog padajućega snijega, dvojili koliko je takva akcija isplativa, jer smo se, zbog kojekakvih obaveza, u Zagreb vraćali isti dan. Mislili smo kako bi nam se moglo dogoditi da zbog spore vožnje u Rovinj dođemo prekasno, što bi za posljedicu imalo vrlo malo penjanja i većinu dana provedenoga na putu. Dorja, Pave, Krle i Mladen, koji su putovali u drugom autu, te su se, jednako kao Damir i Tihana, vraćali u Zagreb sutradan - takvih dvojbi nisu imali.

Da skratim: ipak smo se odlučili pokušati, i to je bilo pametno. Onamo smo stigli prije dvanaest, stijena se na osunčanim mjestima ugrijala, i bili smo ondje sve do predvečerja, cijelo božje poslijepodne penjanja po lijepim pločama. Ispenjali smo cijeli niz smjerova. Iako to baš nikoga neće zanimati :O) ja sam se na vrh stijene popela jedanaest puta, neke smjerove i po dva puta, od toga sam ih pet popela kao prva, ocjena u rasponu od 4b do 5c. To bi zvanično bio moj prvi 5c (smjer Utorak), ali moram napisati kako mislim da su smjerovi precijenjeni, osiguranja su dosta gusto postavljena, tako da je izostala izrazitija psihička zahtjevnost. Željin se pomladak (ali baš svi) pokazao dobrim, no o tome neću niti besjede više, jer tko se hvali, taj se kvari, a to ne želim. Vrijeme je bilo lijepo, toplo (neki su penjali i u kratkim rukavima). Na kraju dana, za nas je četvero došao trenutak teške odluke: ići kući i obaviti (ne)odgodive obaveze, ili ostati i uživati i u nedjelju, u kojem smo ipak teškom mukom prevagnuli u korist odlaska i obaveza, u čemu nam ostatak ekipe nije nimalo pomogao :). Tako se, da zaokružim dakle, dogodilo, da smo dokazali da postoji iznimka za narodnu iz naslova. Makar sukcesivno.

Karolina

p.s. naravno da je ovo samo utjeha za propušteno. Ipak, i u ovoj zagrebačkoj ledari još uvijek se osjećam rastopljenom od rovinjskoga sunca.


created by: zeljeznicar @ 2005-03-06 17:06:00