 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Četvrtak u Italiji
From: [email protected]
Date: Fri, 04 Mar 2005 10:12:23 +0100
Dakle nakon dugoo, dugo vremena dobio sam konačno priliku lupati malo po ledu.
Nakon povratka iz Azije nekako mi se stvari nikako nisu slagale kak' treba. Prvo su tu bili
problemi s autima, pa problemi s vremenom, pa povratkom jednog od mojih alata, pa problemi s
motivacijom, promjenom vremena,promjenom klime,... i još stotinu drugih isprika, koje bi mogao
nabrojati. Sve to je rezultiralo time da sam utorak i srijedu samo jeo, i izležavao se,
niškoristeći društvu, svojoj ženi i sebi, te idući na živce svima.
U srijedu navečer me je Danko ipak spasio daljnjeg samosažaljenja, i dogovorili smo se za
odlazak u Italiju, u četvrtak, ne tako rano, ujutro. U 7 sati smo se našli ispred moje zgrade, i
krenuli prema Rabeljskom slapu. Slap se nalazi u Italiji 15-ak kilometara od Rateča, prema Sella
nevei. Nalazi se usred sela Cave de Predil (Rabelj) i izgleda jako impozantno i teško, tako da,
iako sam ga dosada, već nekoliko puta vidio, nisam ga još pokušao ispenjati. Pristupa do slapa
je za dobrih 5 minuta, tako da pojas i ostale drangulije, mogžete slobodno nabacit na sebe još
kod auta, kojega sparkirate kod garaža. Naravno da fotoaparat nismo ponijeli (godine, i
zaboravnost, i razmišljanje tipa, sigurno će fotić uzeti onaj drugi), tak da je sliku slapa
najbolje pogledati u galeriji lednih razmera. Ulazni dio slapa je najteži, a najlakša, od
ovogodišnje tri mogućnosti, je ona najdesnija, i košta okoWI 4+. Po sredini i lijevo sve
izgleda puno ozbiljnije. Slap se može popesti u tri kraće dužine (25m, 50m, 30m) sa spitanim
štandovima, ili u dvije dugačke dužine ali sa štandom na šraubama. Mi smo se odlučili za
prvu mogućnost, što nas nije spriječilo da izgubimo 15 minuta, baveći se makrameom, na prvom
štandu. Većih problema, ako izuzmem napadaj sile teže na jednu 360-icu, i njeno uspješno
spašavanje, nije bilo. Najteži dio slapa je Danko krajnje suvereno odradio, tako da ja nisam
imao nekih većih trauma, s obzirom na moj dugi penjački post. Sa slapa smo sišli sa dva duga
absajla, po uređenim štandovima. Da nas je vrijeme služilo i da je led bio odličan, ne treba
niti spominjati.
Kako nam se još penjalo, otišli smo pogledati i slap iznad tvrđave kod Rabeljskog jezera.
Kada iz Rabelja vozite za Predil i dođete do jezera, ne skrenete lijevo za Sloveniju, već vozite
desno za Sella neveu. Nakon kilometar i pol s desne strane, ugledat će te nekakvu zgradu
(ruševna stara kasarna?) i ispred nje top! Tu se parkirate, ako imate sreće i budete jedini tog
dana, i prošećete se 3 minute do slapa. Penjački je interesantniji samo prvi skok, od cca.
40-ak metara, nakon kojeg možete ispenjati još i kaskadasti, lagani, nastavak do štanda na
drvetu (kao što smo i mi učinili). Silaz je absajlom. Mi smo na drvetu ostavili novu zamku za
absajl, a na prvom štandu su spitovi s lancem i karabinerom.
S obzirom da je meni polako bilo dosta penjanja (mom tijelu, al' ne i duhu), krenuli smo u laganu
pejzažnu vožnju preko Predila, kroz Koritnicu, pa natrag na Vršič, i na kolače, u
Kranjskoj gori kod Košira. Jutarnju kavu u Kranjskoj gori, nisam spomenuo, ali to se i tak'
podrazumijeva. Uglavnom, od sveg viđenog preporučam Kanju i Lukežev led. Na povratku smo
prestigli snijeg i stigli u Zagreb oko pola 9. Led još uvijek stoji, požurite se. Pozdrav Klacko
--
Novi IskonDSL - Iskoristite niže cijene te ponudu novih Flat Rate paketa.
Više informacija na http://www.iskon.biz/dsl
created by: zeljeznicar @ 2005-03-04 10:16:00
|
|
|
|
|
