 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Velika pustolovina
From: "Dragutin Vdovic" - [email protected]
Date: Wed, 23 Feb 2005 19:53:56 +0100
Nedjelja ujutro. Probudio sam se u košnici ljudi (što znači da je bila
gužva, a ne da je netko bio marljiv). Kroz polusan čujem Budića kako
objašnjava da su ovi jučer točili bućkuriš umjesto vina. Tog jutra tablete
za glavu bile su cijenjena roba. Subota navečer, hm .
Počelo je sa čašicom kuhanog vina pa još jednom, zatim je (na Karolinino
zgražanje, vegetarijanka, mikrobiotičarka, šta li je ?) na red došao jelen
(e pa Karolina, nisam se popeo na vrh hranidbenog lanca da bi jeo travu !).
Odličan jelen ! Pojeo sam svoju porciju i nešto Dorjine i to sve za manje od
50 min. I onda mi ljudi kažu da sporo jedem, ma haj'te molim vas . Pogađate,
još koja čašica kuhanog i . dalje vam neću pričati. Neću pričati kako je
Budić dubio na glavi, pa Karolina, neću ni slučajno ispričati kako smo
Dinter i ja izgubili u beli od Dorje i Bojkice, nisam lud .
Najbolje da otvorim oči pa kako mi bude. Nakon izbacivanja kamenja iz očiju
na kojem bi mi pozavidjela omanja šljunčara vidio sam cimera i brata po
krevetu - Mamuta. Dečko je dobio taj nadimak zbog stanovite marke odječe
koju preferira. Iako mi je on objašnjavao da ga cure tako zovu zbog nečeg
drugog, nisam ga baš najbolje shvatio . Nekako sam ustao, uz dosta muke
progurao glavu kroz otvor kupaonskih vrata, umio se, namignuo onom fakinu s
druge strane ogledala i otišao na doručak (izlaz iz kupaone bio je nešto
lakši jer je glava u dodiru sa hladnom vodom ipak nešto splasnula). Za
doručkom smo Dorja i ja poslušali sve prijedloge koji su nam se nudili za
taj dan i oduševljeni svima njima odlučili ostati u domu. Nakon što su se
svi razbježali svojim stijenama, slapovima, padinama, mi smo skovali svoj
plan: još ćemo sekundicu ostati u domu pa onda napraviti jednu poštenu turu
do Erjavčeve koče. Plan je bio ambiciozan, ali moguć. Jedino se ova
sekundica malo produžila, a produžila bi se i više da me zgražanje žene koja
radi u domu nije probudilo. Pa šta ako su tri sata, Dorja i ja smo u
kondiciji i opasnom treningu i bez problema stignemo ostvariti svoj naum !
Dizanje, pospremanje stvari, plaćanje računa. Pitamo za Erjavčevu koču i
kako doći do nje. Pet minuta opisa puta, usmjeravanja, upozoravanja, sve na
- slovenskom. Iako ja slovenski tečno govorim rukama i perfektno se služim
smiješkom, od svega toga nisam ništa razumio. Zahvalili smo gospođi kojoj je
silno bilo drago što nam je pomogla i uputili se u pustolovinu.
Ispod kuće nazirala se staza o kojoj je najvjerojatnije gospođa pričala.
Nakon kraćih konzultacija, uz malu nevjericu, ipak smo odlučili krenuti tim
putem. Ispočetka smo se zezali i smijali, ali kako je vrijeme odmicalo i put
postajao sve teži, razgovor je malo zamro. Poprilično smo vijugali, ali smo
se stalno držali dosta desno. Lijevo je izgledalo poprilično lavinozno. Ne
znam da li je netko prošao točno tuda i dao neko ime, ali mi smo ga krstili:
Nemška smer, desna varijanta. Neću vam više opisivati taj uspon, nije bilo
lako, stalno u snijegu, orijentacija u šumi, ali na kraju sam imao osjećaj
kao da smo se penjali 15-tak minuta. Eto kako je fino biti u kondiciji .
Sa parkingom hvala bogu nije bilo problema te smo stali odmah ispred kuće.
Pri izlasku iz auta značajno sam pogledao svoje zimske gume i ponovo zažalio
što ih nisam kupio koji mjesec ranije . možda bi ona lampa ispod Obertauerna
još uvijek svijetlila . Onako umornima i malo promrzlima dobro nam je došao
čaj, nisu smetale ni one kranjske kobase sa zeljem, a ni štrukle (sve sam
pojeo za manje od sat, skoro). Vrijedilo je i nije nam žao puta.
Pri povratku (a vraćali smo se istim putem) opet smo se držali desne strane
(koja je u usponu bila lijeva) te smo tako i empirijski opovrgnuli njezino
lavinozno stanje i potvrdili da je sigurna za prolaz. U domu su nas već
čekali Dukši i Pave (kako je u tijeku nagradna igra neću ih oslovljavati
njihovim nadimcima), ali kad su nas vidjeli onako iscrpljene nisu
inzistirali da odmah krenemo. Vesela gospođa, sva oduševljena što me vidi
živog, ispričala mi je kratku povijest svijeta na slovenskom i taman kad je
došla do srednjeg vijeka ja sam joj se zahvalio i šarmantno nasmiješio. Bilo
je vrijeme da krenemo .
Krcko
created by: zeljeznicar @ 2005-02-23 20:06:00
|
|
|
|
|
