 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Poduzetnost i kazna
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Sun, 20 Feb 2005 11:11:21 +0100
Eto, neki su i ovu subotu zaglavili u Logarskoj dolini. I to u više-manje
istim slapovima kao i zadnji put! Tako su izbjegli doprinijeti (baš kao
prave p....) bratstvu i jedinstvu zagrebačkih AO-a na Vršiču. Zato ih je
snašla zaslužena kazna. Ali idemo polako i redom. Avanture su za mene
započele i prije izleta, u petak navečer, kad sam trebao nabaviti cepin.
Nije mi se odlazilo u divlje, istočne krajeve grada - gdje su se navodno
krile dobre alatke za led - pa sam se dao u telefoniranje. Kružile su
glasine da Zrinka ima finu aparaturu i da se baš tog dana vratila iz Indije,
te sam pokušao jedan, dva, tri puta. Džabe! Onda se dadoh u potragu za
drugim susjedima koje se moglo bezočno iskoristiti. Sjetih ih se par, ali im
nisam znao telefone. Onda zovi one koji bi ih mogli znati. Ispostavilo se da
su ti dragocjeni posrednici otišli u kino. Rezigniran sam se odlučio za
utjehu istog tipa. I onda pred Kinotekom odlučih još zadnji put provjeriti
adresar mobitela: možda se nekog nisam sjetio. I kad tamo evo čovjeka koji
stanuje na svega par minuta od kina! Zovem i čujem da ima cepin koji je
voljan posuditi. Stvar je sređena, pa javljam ostalim sudionicima puta da se
mogu priključiti. I tako se iduće jutro ukrcah u auto Danku, Vlatku i
Orsatu. Logarsku smo dohvatili uz manja lutanja po lokalnim cestama i odmah
se uvalili u slapove. Prvo je na red došao Centralni Ivovec. Prva smo dva
skoka solirali i navezali se tek u zadnjem. Za razliku od prije tjedan dana,
led je bio krt i svako su se malo - pod udarcima alata - odvaljivale ploče
leda. Ali nešto veći problemi nastupili su tek u gornjem, lijevom slapu
kojeg smo latili kasnije. Taj je, naime, bio izložen suncu i pun dosta
šupljeg leda. "Tanjuri" su frcali na sve strane, pa je onom tko je
osiguravao svako toliko valjalo skakutati lijevo-desno ne bi li izbjegao
projektile. Ipak, svi smo se uspješno izvukli iz tog slapa i zatim dali na
klopu. Ali je onda Orsat u daljini ugledao jednu tanku, elegantnu ledenu
svijeću koja se gubila u sredini strme stijene. A kad je skužio da je oko
jedne deblje, ledene sige na njoj svezana zamka, odlučio se uvaliti u to.
Hm, već su prvi metri pokazali zube: stijena je bila pokrivena tek tankom
koricom leda. Ali baja je htio dalje! Došao je do najstrmijeg dijela i tamo
ubacio šraubu-dvije. A onda je jednim od prvih udaraca po tome otkinuo
poveću ploču koja je letjela pravo na mene. Napravio sam pravu golmansku
paradu neka tri metra u stranu, ali me taj "pladanj" potrefio ravno u
natkoljenicu. To je bila kazna za mene (sad imam krasnu modricu). Orsat se
odlučio spustiti, ali mu nije bilo bistro kako jer je opremu potrebnu za to
ostavio dolje u ruksaku - a otpenjavanje nije dolazilo u obzir. I tad je
uslijedilo trtarenje i Dankova akcija spašavanja. Radili su klinovi za
stijenu, gelenderi i slično. Sve je sretno završilo, ali je Orici malo
stradao ponos. To je, pretpostavljam, bila njegova kazna. Ostatak je
pripovijesti standardan: abseil po slapovima (uz jedno zaglavljivanje
užeta), birtija i radler, radler, radler.
Neven
P.S.
Na prvoj fotki je Vlatko u Centralnom Ivovcu; na drugoj Oro u najtežem
detalju Lijevog slapa; a na trećoj isti taj lik u svijeći svog života.
Ivovec7.JPG
Lijevi2.JPG
Lijevi5.JPG
created by: zeljeznicar @ 2005-02-20 11:36:00
|
|
|
|
|
