Fotografski kutak: slike s penjanja.

Tko: Krešimir Milas
Gdje: silazak s Aguille Noire (3773m), east ridge
Foto: Rene Lisac, 08/2012

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Poduzetnost i kazna

From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Sun, 20 Feb 2005 11:11:21 +0100

Eto, neki su i ovu subotu zaglavili u Logarskoj dolini. I to u više-manje istim slapovima kao i zadnji put! Tako su izbjegli doprinijeti (baš kao prave p....) bratstvu i jedinstvu zagrebačkih AO-a na Vršiču. Zato ih je snašla zaslužena kazna. Ali idemo polako i redom. Avanture su za mene započele i prije izleta, u petak navečer, kad sam trebao nabaviti cepin. Nije mi se odlazilo u divlje, istočne krajeve grada - gdje su se navodno krile dobre alatke za led - pa sam se dao u telefoniranje. Kružile su glasine da Zrinka ima finu aparaturu i da se baš tog dana vratila iz Indije, te sam pokušao jedan, dva, tri puta. Džabe! Onda se dadoh u potragu za drugim susjedima koje se moglo bezočno iskoristiti. Sjetih ih se par, ali im nisam znao telefone. Onda zovi one koji bi ih mogli znati. Ispostavilo se da su ti dragocjeni posrednici otišli u kino. Rezigniran sam se odlučio za utjehu istog tipa. I onda pred Kinotekom odlučih još zadnji put provjeriti adresar mobitela: možda se nekog nisam sjetio. I kad tamo evo čovjeka koji stanuje na svega par minuta od kina! Zovem i čujem da ima cepin koji je voljan posuditi. Stvar je sređena, pa javljam ostalim sudionicima puta da se mogu priključiti. I tako se iduće jutro ukrcah u auto Danku, Vlatku i Orsatu. Logarsku smo dohvatili uz manja lutanja po lokalnim cestama i odmah se uvalili u slapove. Prvo je na red došao Centralni Ivovec. Prva smo dva skoka solirali i navezali se tek u zadnjem. Za razliku od prije tjedan dana, led je bio krt i svako su se malo - pod udarcima alata - odvaljivale ploče leda. Ali nešto veći problemi nastupili su tek u gornjem, lijevom slapu kojeg smo latili kasnije. Taj je, naime, bio izložen suncu i pun dosta šupljeg leda. "Tanjuri" su frcali na sve strane, pa je onom tko je osiguravao svako toliko valjalo skakutati lijevo-desno ne bi li izbjegao projektile. Ipak, svi smo se uspješno izvukli iz tog slapa i zatim dali na klopu. Ali je onda Orsat u daljini ugledao jednu tanku, elegantnu ledenu svijeću koja se gubila u sredini strme stijene. A kad je skužio da je oko jedne deblje, ledene sige na njoj svezana zamka, odlučio se uvaliti u to. Hm, već su prvi metri pokazali zube: stijena je bila pokrivena tek tankom koricom leda. Ali baja je htio dalje! Došao je do najstrmijeg dijela i tamo ubacio šraubu-dvije. A onda je jednim od prvih udaraca po tome otkinuo poveću ploču koja je letjela pravo na mene. Napravio sam pravu golmansku paradu neka tri metra u stranu, ali me taj "pladanj" potrefio ravno u natkoljenicu. To je bila kazna za mene (sad imam krasnu modricu). Orsat se odlučio spustiti, ali mu nije bilo bistro kako jer je opremu potrebnu za to ostavio dolje u ruksaku - a otpenjavanje nije dolazilo u obzir. I tad je uslijedilo trtarenje i Dankova akcija spašavanja. Radili su klinovi za stijenu, gelenderi i slično. Sve je sretno završilo, ali je Orici malo stradao ponos. To je, pretpostavljam, bila njegova kazna. Ostatak je pripovijesti standardan: abseil po slapovima (uz jedno zaglavljivanje užeta), birtija i radler, radler, radler.

Neven

P.S.

Na prvoj fotki je Vlatko u Centralnom Ivovcu; na drugoj Oro u najtežem detalju Lijevog slapa; a na trećoj isti taj lik u svijeći svog života.

Ivovec7.JPG
Ivovec7.JPG

Lijevi2.JPG
Lijevi2.JPG

Lijevi5.JPG
Lijevi5.JPG



created by: zeljeznicar @ 2005-02-20 11:36:00