Fotografski kutak: slike s penjanja.

Na slici: Krešimir Milas
Bijele Stijene
Foto: Jelena Gačeša, 04/2008

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Logarska agonija

From: Dorja Mučnjak - [email protected]
Date: Mon, 14 Feb 2005 15:53:56 +0100

Ovaj sam vikend bila jedan od tečajaca (Anita, Damir, ja) koje su iskusniji (Vuković, Dukši, Neven Petrović) vodili u slapove (još su bili Orsat i Petra u navezu). Ja sam uspjela nagovoriti Nevena Petrovića da me vodi jer on jedini nije imao ništa protiv moje sporosti (barem nije izjavio). Spora sam bila zbog: neiskustva, umora (ustala sam se u 4,00), prokletih pancerica, nedostatka anticokli te manjka kondicije (eto, priznajem...). Ta sporost nije toliko dolazila do izražaja u samom penjanju već na silasku, a o tome malo kasnije.

Pristup do slapa je bio vrlo kratak, desetak minuta hoda - prvi susret s hodanjem u pancama na takvoj udaljenosti i terenu. Ispod slapa pada dogovor tko će gdje te Neven i ja čekamo da ovi brži odu da bismo mi u miru mogli pikati... Slap je imao tri skoka, prvi skok smo prošli bez šraubi, a u druga dva smo ih koristili. Skupljanje šraubi iz leda je strava jer čitavo vrijeme misliš na to što ako ta šrauba padne, a ti više ne možeš do nje, a skupa je, a... Postavila nisam niti jednu. Drugi skok dosta mokar, treći meni najteži. Na kraju slapa se već ponadala da je dosta za danas, ali ne - ide se u drugi!

Drugi slap je bio nešto kraći (2 skoka), ali meni puno teži, pogotovo na izlasku iz jedne svijeće gdje sam uspjela dobiti cepinom (svojim) u nos (svoj) jer ga nisam dovoljno jako zabila. Na slici koju šaljem vidi se rana, ali treba se malo zagledati! :)

Već tad sam bila iscrpljena, što od umora, što od šoka zadobivene rane, a treba se još spustiti. Polako smo krenuli dolje. Stvarno polako! (Tu ide priča o mojoj nevjerojatnoj sporosti!) Naime, u tvrdim pancama s derezama bez anticokli je dosta naporno hodati po strmom snijegu (za one koji ne znaju: anticokl je ona plastikica koja ide ispod dereza da se snijeg ne hvata za cipelu i da ne ispunjava prostor između šiljaka dereza - dosta opasno jer šiljci gube smisao). Neven me je spuštao jedno tri puta, abseilali smo jednom, spuštali se uz neprekidno lupanje cepinom u moje pance te se konačno spustili na pola puta gdje nas je ostala šestorka nestrpljivo čekala - već se počeo spuštati mrak! Tada sa mnom (još uvijek sam beskrajno spora) ostaju Neven i Vuković i strpljivo me (uz poneko šovinističko šikaniranje :)) paze sve dok se nismo spustili do auta. Puno im hvala!!!

Zatim: auto, presvlačenje, juha, radler, auto, put, benzinska, put, racija, puhanje u alkometar (Damir i Vuković), put, doma, krevet, zzzzzzzz...

d.

dorjin nos.JPG
dorjin nos.JPG



created by: zeljeznicar @ 2005-02-14 15:56:00