 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Karavanke: Veliki vrh Košute 12. i 13.02.2005.
From: "Nikola Derezic" - [email protected]
Date: Sun, 13 Feb 2005 18:32:40 +0200
Kao što je bilo najavljeno, išli smo na Košutu.
Sastali smo se u 6:00 na Keglbajsu, tradicionalnom plivaškom okupljalištu.
Doogovor je bio da stanemo kod Šoferske birtije u Otočecu, pa nastavimo do
Tržiča podno Košute. Tako je i bilo, upravo tim redosljedom. Našli smo se kod
3. dućana jednog slovenskog maloprodajnog lanca (da, tamo ima tri komada tog
dućana). Nakon konzumacije krafne punjene čokoladom, malo gubljenja i
traženja, uspjeli smo se nekako zapeljati na parking ispod Kofce.
Na brzaka smo se uspeli do doma, gdje smo presvukli mokru odjeću i ruksake
rasteretili nepotrebnih sitnica.
Nakon okrijepe toplim čajem nastavljamo dalje. Uspon je počeo lagano po blagoj
snijegom prekrivenoj padini. Nakon nekoliko minuta hoda, stižemo podno pravog
uspona. Ekipa se tu razdvojila. Omanja skupina je skrenula desno prema vrhu
Kladivu. Ostatak planinara (među njima i mi) je otišla lijevo prema Velikom
vrhu. Zasnježena staza se lagano uspinjala lijevom padinom prema grebenu. Što
smo bili bliže grebenu, magla je bila gušća, a vjetar sve snažniji. Kada smo
stigli do grebena, udari vjetra su bili dovoljno snažni, da smo se povijali
poput grana na vjetru!
No, taman kad je postalo zanimljivo, stižemo na vrh. Našli smo se na granici:
iznad nas se nalazilo čisto nebo, a ispod oblačni prekrivač, koji je nošen
vjetrom puzao preko vrha. Veliki vrh se pokazao prilično negostoljubivim, ako
nećemo koristiti nepristojne riječi. Stoga smo vrlo brzo poželjeli vratiti u
dom. Dolje smo bili u tri skoka!
Nakon večere i nekoliko pivi, ekipa se podijelila u nekoliko kružoka: neki su
kartali, neki pretepali stare lovačke i teorije zavjera (farmaceutske tvrtke
navodno namjerno šire viruse koje su za tu svrhu uzgojile u laboratorijima.
Prije toga naravno prvo izmisle lijek, na kojem kasnije zarade masnu lovu!)
Smjestili smo se u sobu u potkrovlju. Za razliku od prethodna dva weekenda,
ovog puta je temeperatura bila sasvim ugodna, te smo vrlo brzo utonuli u
spokojan san.
Budimo se oko 7 sati, provirujemo kroz krovni prozor, a vani divno! Preko noći
je padao snijeg, koji kao da je ponovo okrečio već posivjeli pokrivač!
Doručkujemo, skupljamo stvari i ispadamo van. Ponovo sniježi, ali najčudnijim
pahuljama... tj. nečim što nalikuje na zrnca stiropora. Zrnca se kao
minijaturne pong-pong loptice odbijaju od naše odjeće, ruksaka... neobičan prizor!
Spuštajući se prema autima, Dubravka, Denis i Nikola raspravljaju, te se
umjesto uspona na još jedan vrh odlučiju za povratak u Zagreb. Treba se
ponekad i odmoriti!
Na cesti nigdje nikoga. Vjerojatno zato što se vraćamo u netipično vrijeme:
oko podneva. Što smo bliži Hrvatskoj, sve je manje snijega. U Zagrebu je
jutros padala kiša.
Slijedeći weekend ... tko zna gdje ćemo biti!
Nikola Derežić
Slike možete pogledati na našoj foto-galeriji na adresi www.pustolovi.tk
Pozdrav,
Nikola Derežić
>------------------------------------------------------
United we stand, divided we fall
>------------------------------------------------------
www.derezic.tk
www.pustolovi.tk
www.susak.tk
www.mptri.tk
created by: zeljeznicar @ 2005-02-13 17:36:00
|
|
|
|
|
