 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Kramar protiv Kramara
From: "Marko Vukovic" - [email protected]
Date: Fri, 11 Feb 2005 09:40:15 +0100
Cijeli tjedan smo se u raznim kombinacijama dogovarali za penjanje u
četvrtak. Turbulentna previranja rezultirala su time da smo se jučer Danko
Ferber, Marko Martinović i ja oko 7h zaputili iz Zagreba prema Storžiču.
Danas našim stopama gaze Neven i Vlado.
Trebalo nam je sat vremena dostupa od auta do ulaza u Kramarjev smer. Prije
nas ulazi navez, a za nama slijedi još jedan. 7 ljudi u radni četvrtak. Baš
me zanima kako je onda vikednom.
Najteži je skok na ulazu u smjer. 30ak metara ne previše strme stijene,
mjestimično posipane sa snijegom. Danko je projurio kroz to, Martinović
prošao, ja sam najsporiji. Iako teren nije posebno težak, pazim na svaki
korak jer nisam naviknut na takvo penjanje. Nakon skoka, pikanje po grapi do
malo strmijeg skoka pod bivkom. Zaliven je, pa iako odozdola izgleda
respektabilno, nije težak. Nakon bivka se razilazimo. Danko i ja po lakšoj
varijanti obilazimo strmi kamin, Marko se odlučuje okušati u njemu. Dogovor
je da mu spustimo uže, ako se stvari zakompliciraju. Tako je i bilo. Kamin
se pred kraj pošteno otežao, pa mu je uže dobro došlo kao psihološka
podrška. Do idućeg stjenovitog skoka je još 100njak metara grape
promjenjivog nagiba. U godinama sa više snijega, ovaj dio je vjerojatno
skroz zaliven. Nama je jučer priuštio par metara penjanja, a naletili smo i
na 2 klina. Još par metara, i penjemo se na dio stijene koji se zove Grad.
Od tamo je do vrha još samo 20ak minuta kroz grapu od svojih 40-50°.
Ukupno 3h penjanja. Nismo se navezivali, pa je išlo brzo.
Navez iza nas se raspao. Na vrh je stigao samo stariji član. Ispostavilo da
zapravo nisu ni bili navez nego su se slučajno sreli na dostupu. Drugi član
je odustao na ulaznom skoku, a gospodin od svojih 60ak godina je nastavio
sam. Kaže da "voli planinariti". Od opreme ima kacigu, dereze i stari ravni
drveni cepin. Vidjeli smo ga pod kaminom u kojem smo Marku spuštali uže. Tip
ga je prošao solo u toj opremi (?!). Osim što je očito jako sposoban i ludo
jake psihe, nisam baš siguran da mu je bilo jasno da je mogao poginuti.
Opet sam imao problema sa derezama. Penjao sam u (pre)mekanim gojzericama,
pa su dereze u više navrata priprijetile ispadanjem. Stalnim kontrolama se
to dalo regulirati, ali u principu sam odlučio više ne penjati u tim
gojzama. Nema smisla. Osim toga, na silazu kroz Peto žrelo su se pošteno
svijale u zglobu, pa sam 2 puta vježbao zaustavljanje cepinom.
Super tura.
created by: zeljeznicar @ 2005-02-11 09:46:00
|
|
|
|
|
