 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Tri glave okrunjene snijegom (2/2)
From: "Nikola Derezic" - [email protected]
Date: Mon, 7 Feb 2005 21:20:32 +0200
Good morning Vietnam
Uzvik "USTAJ VOJSKO!!!" bilo je slijedeće čega se sjećam... i počeo je novi dan!
Spremili smo stvari i spustili se do blagavaone u prizemlje. Tamo je bilo još
samo nekoliko planinara koji su vršili posljednje pripreme za uspon na vrh.
Među njima dva poznata lica - Elvir i Darija iz Rijeke. Njih dvoje smo sreli i
prošlog weekenda ispred doma Sušak na Platku. Za ovaj weekend su imali u planu
penjanje zaleđenih slapova. Međutim zaboravili su šraube za led, pa su eto
skoknuli na Triglav. Za njih dvoje, prekaljenih pustolovnih trkača uspon na
Triglav vrlo vjerojatno samo lakši trening.
Pentranje na tri glave
Napokon smo u dva manja ruksaka upakirali samo najnužniju opremu, navukli
pojaseve i dereze i bili smo spremni za polazak. Po izlasku iz toplog doma
zapljusnuo nas je visok sunčan dan, nošen ledenim vjetrom. Okolni vrhovi su
plutali u niskoj izmaglici. Greben između malog i velikog Triglava već je bio
načičkan raznobojnim planinarima. Spustili smo se od doma prema podnožju
uspona, označenog ogromnom markacijom koja se vidi iz daleka. Ove godine je
palo malo snijega, pa je staza na dijelovima sasvim zasnježena, no ponegdje je
i potpuno suha - ne osobito lijep teren za hodanje u derezama. Vrlo se brzo
uspinjemo preko klinova, sve do frkovitog detalja koju su nam spominjale
plivašice koje smo jučer sreli. Strma ploča je pokrivena snijegom taman toliko
da se naziru klinovi. Snijeg nije dovoljno dubok da bi držao derezu ili
cepin... čupavo i dlakavo, ali prolazimo i stižemo do ravne široke staze
osigurane sajlom. Pitamo se zašto tu sajlu nisu stavili na ovaj donji dio! U
susret nam dolaze Elvir i Darija - oni se već spuštaju. Stvarno su brzi. Kažu
da je ovo što smo upravo prošli najfrkovitiji dio. Skupina se ponovo razdvaja
Miro i Lela bježe naprijed, dok Dubravku i mene usporavaju planinari na
silasku. Čekajući da se ovi spuste počeo sam pripremati zamku i matičar da se
zazihram na sajlu. Nešto sam petljao sa gurnom, te mi je na trenutak matičar.
Na brzinu sam ga strpao u usta. Taj čas osjetio sam se glup, tj. gluplji...
kao nekim fantastično brzim ljepilom, jezik i karabiner su se slijepili u
jedno. Naglim trzajem ruke čupam matičar iz ustiju, zajedno sa tankim slojem
osjetilnih stanica. Cuclam komad leda i pljuckam krv čekajući Dubravku da
stigne. Dubravka nastavlja dalje, a ja vadim fotoaparat da okinem koju... i
dok sam ja tako okidao, Miro je okino i to pošteno! Pri pokušaju da napravi
korak, dereza mu je zapela u pukotini u stijeni, pa je umjesto koraka napravio
salto preko sajle i ostao visjeti iznad ponora. Heh, taj Miro! Svaki put
napravi neki skeč: na Stolu je otklizao niz padinu, sad radi salta... sve se
pitam što nam sprema za idući put!
Popeli smo se do vrha, sve dobro poslikali za dokazni materijal i krenuli se
spuštati. Dijelove smo hodali, dijelove otpenjavali. Tako smo došli i do onog
frkovitog dijela. Kako bi si olakšali, provukli smo uže preko sajle i
napravili od njega nekakav gelender. I tako nakon četri sata igre živaca bili
smo ponovo na čvrstom terenu. Kako u domu više nije bilo nikoga, zaključili
smo da je i nama najbolje da pokupimo prnje krenemo prema dolini.
Nazad u Krmu
Pakirali opremu, platili koliko smo krivi i pravac Krma. Miro je krenuo prvi
na skijama, a mi polako pješice. Spuštali smo se i spuštali i spuštali i ...
pa nikad kraja tom spuštanju! Snijeg tvrd, dereze drže ko lude, a koljena i
kvadricepsi trpe. Tek sada kad smo se spustili do podno sniježne padine,
vidjeli smo koliki je to posao bio popesti dan prije - da smo onda znali što
nas čeka, tko zna kako bi sve završilo! Radimo prvu i posljednju pauzu kod
Pastirskog stana, popravljamo hidrataciju, ustanovljujemo žuljeve i žurimo
dalje. Po mrklom mraku nakon nešto manje od tri sata hoda stižemo do auta.
Miro je stigao pola sata prije nas i već se lagano počeo smrzavati. Očekivali
smo da će na skijama stići puno prije, no zapeo je u šumi - skrenuo je sa
staze u gustiš, panjevi, korijenje, bezbrojni padovi...
Kremšnite na Bledu
Na putu prema Zagrebu stajemo u Bledu. Prava zaima je tek počela, pa se jezero
tek počelo lediti. Lela je obećala platiti kremšnite... hotel na samom jezeru,
kremšnite ODLIČNE! Ovo bi nam mogla postati redovita stanica!
Fotke možete pogledati na adresi: www.pustolovi.tk
Idući weekend idemo na Košutu, ponovo sa Dubravkom HPD Plivom!
Pozdrav,
Nikola Derezic
>------------------------------------------------------
United we stand, divided we fall
>------------------------------------------------------
www.derezic.tk
www.pustolovi.tk
www.susak.tk
www.mptri.tk
created by: zeljeznicar @ 2005-02-07 20:26:00
|
|
|
|
|
