Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Vlado prema Brani, nakon popete Bosove grape
foto: Iva Kaštela, 01/2008

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Tri glave okrunjene snijegom (1/2)

From: "Nikola Derezic" - [email protected]
Date: Mon, 7 Feb 2005 16:51:56 +0200

Četvorka željna rjeđeg zraka i niskih temperatura okupila se u ne tako ranim jutarnjim satima na parkingu kod KingCrossa.
Cilj je bio Triglav. Na našu sreću, vodio nas je iskusni planinar Miroslav Medenica iz PD Plive, s obzirom da je nama (Dubravki Županić, Leli Treščec iz KC i mojoj malenkosti) ovo bio prvi uspon na vrh, o kojem smo čuli samo legende. Plan je bio u prvom danu se kroz dolinu Krme uspeti do doma na Kredarici, tamo prespavati, a drugi dan poopeti se na vrh i povratak.

Uz put smo svratili do Mojstrane. Tamo se održavalo natjecanje u penjanju zamrznutih slapova. Malo smo prošvrljali da vidimo kako to izgleda. Zadanu stazu je na top-rope upravo penjala jedna slovenka je penjala. Voditelj je na razglas urlao neku mješavinu slovenskog i južnoaustrijske varijante njemačkog...

Oko 13 sati smo bili na parkiralištu u dolini Krme i spremni za što god nas čeka... barem smo tako mislili. Duboku dolinu, omeđenu strmim liticama popodnevno sunce je već davno napustilo. Pogleda uprtih u vrhove iznad nas polagano smo se počeli uspinjati. Bilo je toliko hladno da se niti dah nije ledio. Tvrdi utabani snijeg je škripao pod nogama. Šuma se ubrzo razrijedila, a ispred nas se otvorila snijegom pokrivena visoravan. Staza je počela skretati u desno, te smo nakon jednog strmijeg uspona ispali kod planinarskog skloništa Pastirski stan. Tamo nas je čekao Miro koji je na turnicama pobjegao naprijed. Društvo su mu pravile dvije njegove stare poznanice-plivašice. One su upravo vraćale od Kredarice. Nisu se uspjele popeti na vrh zbog nanosa pršića koji je na jednom frkovitom dijelu prekrio klinove. S obzirom da nisu imale uže, odustale su od uspona. Sva sreća da mi nosimo čak dva užeta!

Penjemo dalje i kroz razvedene brežuljčiće i sa zalazećim suncem stižemo podno velike bijele padine. Negdje iznad nas na grebenu je vrh Kredarica i istoimeni dom. Zbog čistog zraka teško je procijeniti udaljenost, pa nam se čini da je vrh na pljunometu. Jedino što nam odaje da je pred nama još dosta posla su sitne sporokrešuće buhice - planinari sa oko sat i pol vremena prednost. Sunce zalazi, temeperatura pada. Na sreću izvukli smo se iz doline, pa možemo uživati gledajući kako u daljini pod zadnjim sunčevim zracima svijetle vrhovi Kamniških alpi.

Stajemo da na noge stavimo dereze. Skidam vanjske rukavice i za par trenutaka gubim svaki osjet u prstima. U gojzericama već odavno imam deset kamenčića umjesto prstiju, s kojima igram sik-sak-suk ne bih li pokrenuo cirkulaciju. Dubravka ima problema sa derezom - stalno joj ispada, zbog čega često zastajemo. Miro i Lela nam bježe naprijed. Već je gotovo potpuni mrak, pa vadim svjetilju. Više ne vidimo ništa osim prtine ispred nas i Dubravkine dereze koja stalno ispada. U tamu zazivamo Lelu: "Se vidi dom?" ... vrijeme prolazi, noge su sve teže, a ruksaci sve već odavno preteški... i napokon, iza zadnjeg brdašca pred nama je kao božićno drvce svjetlo doma! Prolazeći pokraj kapelice, zahvaljujemo Bogu što nas je poštedio i molimo za zaštitu za ono što nas čeka sutra.

U domu već ima dvadesetak planinara: poglavito slovenaca, ali i talijana i hrvata. Naši rukometaši su upravo pobijedili francuze. Ubijamo se u vrućem ričetu s kolobasom i vrelom čaju. S obzirom da mi se prošlog weekenda voda potpuno smrznula jer sam je vodu nosio u aluminijskoj boci prekrivenoj "dekicom", ovog puta sam sa sobom nosio vakuumsku termosicu. Hej! Nevjerovatno kako ta stvar drži toplinu! Kada sam je istočio, voda je imala istu temperaturu kao kad sam je točio u Zagrebu!

Spavamo u sobi 302 - skupnom ležišču. Soba se nalazi u potkrovlju i hladno je ko u štenari! Mito, Lela i ja imamo ljetne vreće, računajući da ćemo se utopliti dekama. Dubravka likuje sa svojom -25C pernatom vrećom, posebno kupljenoj za Peru. Zamotao sam se u tri deke i vreću, na sebi imam duple čarape, biciklističke tajice, hlače, dvije majice, tri fliesa i kapu, ali hladnoća nezaustavljivo nadire. Kad sam uspio sklopiti oči, neki su već ispilili prvi kubik. Počinje agonija: ganjam nekakve kote ... 407... 720... 310... brijem da kad dođem do kote, bit će sve u redu... ali ne! Opet nova kota, opet ganjanje, opet muka, penji, hodaj, guraj, prti... ništa nikad neće biti u redu! Budim se... neznam je li od hladnoće ili mi je sila... spuštam se do podruma četiri kata niže u WC u kojem je još hladnije, kroz prozor gledam buđenje dana. Po povratku u krevet napokon hvatam malo nekakvog sna.

Uzvik "USTAJ VOJSKO!!!" bilo je slijedeće čega se sjećam... i počeo je novi dan!

Večeras napišem nastavak i stavim fotke na Pustolove.tk...

U drugom dijelu čitajte:


- Jutro
> Elvir i Darija


- Uspon na triglav
> Miro leti preko sajle
> silazak s triglava - uže
> nemojte gristi karabinere na -15!


- Silazak u dolinu
> žuljevi
> kremšnite na Bledu

Nikola Derežić
>------------------------
www.pustolovi.tk
www.derezic.tk
www.susak.tk


created by: zeljeznicar @ 2005-02-07 15:56:01