 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Maltatal za vikend iliti Another one bites the dust
From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Mon, 7 Feb 2005 11:37:01 +0100 (MET)
Pocelo je poprilicno kaoticno, zadnji dogovor pao je u petak popodne, zbog
glavnog problema - nedostatka opreme oz. cepina. Kad smo i to nekako
pokrpali, dogovor i nije bio bas najsveobuhvatniji - idemo nekamo,
dogovorit cemo se na putu gdje, bitno da napokon uopce znamo tko ide. Od
Maticara Tihomir i Pavla, od Zeljeznicara Budic, Dinter, Vukovic i ja.
"Ponesite putovnice!", sirilo se poput virusa kasnonocnim SMS-om.
Kasni polazak, oko 7h15. Kava/caj na nekakvoj benzinskoj u SLO (ili mozda
nekakvoj SLO na benzinskoj?). Kud cemo?
Planica. Napokon. Sve sto imamo strpasmo u ruksake jer spavanje je u domu
u Tamaru, 1h hoda od auta. Uh, hladno.. Najprije rezervacije skupnog,
potom sastanak s Gordanima (Ha! Jos jedna mnozina. Dosta vec Markota!), a
onda i rastanak. Gordani prema Jalovcu, a mi ostali u potragu za kakvim
vecim komadom leda.
Okomili smo se na Slap pod votlino, jedan od ljepsih sto sam popeo.
Konstanto je strm, led je u prvom cugu bio tvrd kao staklo, no los u
dubini tako da sraube nisu ulijevale povjerenje. Sve dok nisam na pola
slapa zavrtio cetvrtu i rekao sam sebi "Ova drzi, neka bude za stand." I
bi za stand. "Ovako ce Marku ostati lijepi izlazni cug", pomislih.
Marku je nazalost postalo slabo dok je grabio prema meni i dosao na stand
utucen. Kaze "...ne znam sto mi je, ali nije dobro." Bilo je govora o tome
da vodim i drugi cug. Zvuci kao steta... Smazao je Snickers i pricekali
smo da prodje (slabost, a bome i Tihomir). I prosli su! Sva sreca, samo je
bio pao secer, a moglo je i stosta drugog nezgodnog. Odmah sam zivnuo,
znajuci da ne moram prematati uze i da cemo popest slap kako treba, a ne
tako da samo jedan vodi.
Poveo je Marko drugi cug, a za njim kraj mene prosla Pavla kao druga.
(Tihomir je ionako sve penjao kao prvi pa je standao 10 metara iznad
mene.) Pavla se malo zaplela u Markovo uze, tako da mu je nekih 5 do 10
metara posluzila kao putujuce medjuosiguranje. Zamislite, vi se penjete, a
udaljenost do zadnjeg medjuosiguranja vam ne raste. Kul.
No, izasli smo najprije Marko, pa Tihomir, pa ja, pa Pavla, uslikali se i
zapalili na silaz. Hm, da, silaz... Sto metara (pozitivne) visinske
razlike najprije po vrlo strmom snijegu, zatim po nezaledjenom 45 st. (ne
Celzija) uskom potoku uz povremene strmije skokove u mahovini ili, nesto
bolje, centimetar do tri debelom ledu, cesto s tekucom vodom ispod i sve
naokolo. Najbolje na sto smo naletjeli je poneki dio tvrdog snijega ili
pokoji zaledjeni tolmuncic koji se lijepo dao nabosti na cepin. Bilo je
zabavno ali prljavo. Spazio sam tragove sto se iz slapa odvajaju desno.
Napokon. Prijecenje kroz sumu do grape i po njoj na markirani put.
Razgledali smo ostale slapove i vratili se u dom. Gozba.
Pridruzili su nam se i Gordani. Budic (sto je Dintera vise puta upozoravao
da uzme dereze) shvatio je da je svoje ostavio u Zagrebu. :) Znaci nista
od klasicnog naveza. Dogovorili smo budjenje u 5h00 da u NED sto ranije
dodjemo do Maltatala. Tamo bismo postavili top-rope na Columbus wall,
ostavili Gordane i popeli nesto pa im se pridruzili. Ili bi oni nasli neku
turu.
I probudili se, krenuli oko 6h iz doma, dosli do auta, posli na put,
prosli SLO granicu, prosli AUS granicu, vratili se natrag. Marko je
dohvatio Katarinin pasos. :) Nastupio je smjeh, jer taj Maltatal nas nece
i nece. Nije mu prvi put.
Jedva smo nasli otvoreno mjesto za nesto popit, hotel. Skupi hotel.
Dogovor je pao za Vrsic. Gordan i Dinter su otisli na Nad sitom glavu, a
mi vidjeti sto je sa slapova lijevo od Levog. Skola, eto sto je!
Onako na brzinu izbrojao sam 13 ljudi sto se rasprostrilo po svim
varijantama Srednjeg (najpozeljnijeg u tom kvartu) slapa. Zapoceo sam
razgovor navlaceci pojas, dereze, slazuci opremu... Bila je to skola
AO Trzic. Pitao sam ih koliko je instruktora od svih tih silnih ljudi, a
covjek se zamislio i odgovorio: "Instruktorja... Dva sta." "What the
hell?! Pa cak i mi imamo odgovorniji pristup od ovih amatera!", pomislih.
Na moje tiho ali ocito cudjenje, covjek nastavi: "Tu so se alpinisti, pa
pripravniki ter 5 tecajnikov". Aha, natrag u rupu...
Tihi i Pavla su se dotle okomili na Levi, lijevom varijantom. Orsatovi
tragovi od prije 3 (mislim) tjedna jos su tamo. Kaze Tihi da je slap
lijep i neproblematican, a bome je bilo -20 st.C. Good for them.
Marko i ja smo zapeli za Slap pod Hudicevim zlebom. U dva cuga pa kao,
vidjet cemo jos kako cemo dolje. Ja sam potegnuo prvi cug, led kompletno
odvojen od stijene - do 20 cm leda i 50 cm vode i zraka iza njega. Na
dijelovima zatrpan snijegom. Na pola uzeta ukopcao sam jedan tanak i
hrdjav spit i viknuo Marku da me stavi na osiguranje. Jos malo i dosao sam
pod visok zastor ubitacno tvrdog, izgleda djevicanskog leda. S jednim
zatupljenim cepinom. No can do, otisao sam desno, po jednako strmom, ali
nesto kracem i prozracnom komadu leda. Ponovila se prica od dan prije,
otprilike ovako: sraubaj, shit, penji, sraubaj, shit, penji, sraubaj,
"Uuuu dobra je!" - stand!!! Bome nema vise ni uzeta, a izlaz iz slapa je 5
metara iza ugla.
Namucio sam se dok nisam nasao mjesto za jos jednu sraubu, od mog
starta potrajalo je ukupno tocno 1h dok Marku nisam viknuo penji! Tupi
cepin mi je pomrsio planove pa smo popeli manje lijepu i nesto kracu, jos
desniju varijantu. Nismo znali sto nas ceka iza ugla i, nakon kraceg
vijecanja, zakljucili da jos 5 metara leda nije vrijedno sate trazenja
silaza po Hanzovoj. Pa smo abseilali.
A abseil je prica za sebe. Najprije sam zaslingao manju svijecu i kao iz
topa smo se slozili da to nije dovoljno. Najdulja srauba nam je 25 cm,
iako Black Diamond samouvjereno tvrdi da je samo 19 cm. Mozda je BD
preuzela zena? Imamo dvije (ne zene, vec dulje sraube). Obje su u standu.
Shit. Vrti, vrti, vrti, mijenjaj. Busi, vrti, vrti. Busi, vrti, vrti...
Eto nam abalakov. Abalakov my ass! Kung-fu Abalakov! Ma ne, ne, naka
ostane, steta vremena. Jovo nanovo. Drugi je bio posten, treba malo dobiti
to u prste. Bio bi vjerojatno dovoljan i sam za sebe, ali svjejedno sam
sve izjednacio i ostavio dvije sraube za backup dok se Marko ne skine
s uzeta. Ne skodi. Povadio sam sraube i nauzivao se u, subjektivno
gledano, najsigurnijem abseilu sto sam ga ikad izveo. :) Isplatilo se
popeti to, samo mi je zao da ipak nisu ispala dva normalna cuga pa da i
Marko vodi.
Vratili smo se u dom, spakirali i jos stali na kavu na nekoj drugoj
benzinskoj. Tu smo se zadrzali uz pregrst lovackih prica. A sto se
Maltatala tice, pridruzit ce se Libojam. Svi kazu da je tamo negdje, ma
mora biti, mislim valjda, a mozda...
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2005-02-07 11:46:00
|
|
|
|
|
