Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Svizci čekaju čokoladu, područje Glocknera
foto: Iva Kaštela, 06/2007

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Vjetar, kuloar i 2 skije

From: "Gordan Budic" - [email protected]
Date: Tue, 25 Jan 2005 13:38:16 +0100

Subota, 4:30, zvoni sat. Budim se, još uvijek s mislima negdje u Julijskim Alpama, zaostalim od večeri prije... A onda me bol u preponi, bubnjanje u glavi i otok u grlu vraća u topli krevet u Zagrebu. Negdje do 9 dovoljno sam drogiran Mioflexima i MaxFluom da sjednem u auto i odem na kratku turu liječenja u brdima. Ljubelj je razuman izbor, i oko podne već vučem cucke po hladnom suhom snijegu uz Zelenicu, pa kud me put nanese. Hladno je. Vjetar se spušta sa sjeverozapada i juri u dolinu. Poneki skijaš pjevuši ili cvokoće zubima na staroj jednosedežnici. Namjerno ne koristim žičaru, ne uklapa mi se u koncepciju, pa dok ide na nogama, nek' ide. Krpena šilterica, na sreću zaostala u autu, blago štiti glavu, dok uha polako drvene na zimi. Tako to biva kad jednom godišnje, i to usred sezone, odlučiš oprati "the" kapu, pa ju ostaviš negdje u vešu... Dan je prekrasan, plavo nebo daje nazrijeti sunce negdje iza grebena, a sjeverne stijene probijaju se kroz bjelinu snijega. Hodam ravnomjerno i uživam sve više, osjećam se sve bolje. Gledam jedan kuloar u Begunjščici, ne čini se teškim, a skroz je zapunjen. Mislim si kako sam u ovom kraju skijao sve što je vrijedno skijanja, pa idem pogledati još i njega, kad sam već tu. Snijeg postaje sve tvrđi kako se strmina izlaznog žljeba koji vodi do vrha povećava. Napuhan je i skoren. Stavljam dereze na vezove i penjem se dalje. Uskoro, na strmoj kosini, plaćam danak brzom tempu života samohranog oca: neprovjerena oprema nakon puno habanja traži održavanje, a ja to svojim cuckima nisam priuštio, pa polako klize sa skija pod suhim ledenim snijegom. Vrijeme je za mali odmor. Postaje sve hladnije i vjetar je sve jači. Oblačim jaknu, skrivam se ispod kapuljače, skije stavljam na ruksak, dereze na pance, a malo badema i čokolade u sebe. Idem dalje. Kuloar gleda prema sjeveroistoku, nema nikakvih tragova i izlazi na greben. Greben se penje blago prema vrhu i obasjan je suncem. Što sam bliže kuloaru, snijeg je mekši, prašinast je i vrlo hladan, a kora slaba i tanka i ne drži. Isprva propadam do gležnja, a onda sve više. Snijeg u koluaru prekriven je vrlo tankom korom i propadam uglavnom do koljena i dublje. Nagib je do 45 stupnjeva, izmjereno klinometrom, duljina oko 200m. Vrijeme uspona - beskonačno. Penjem, noge su mi stalno pod snijegom i osjećam kako se hlade. Vjetar je nesmiljen i ne prestaje. Mislim o spustu koji me očekuje i veselim se. Ništa više nije važno, svi problemi nestaju, sve je fokusirano na snijeg, stijene i skije. Volim taj osjećaj. Brda su jedino mjesto gdje dolazi... Prtim kao što sam rijetko kad prtio i konačno stižem na greben. Greben je uzak, a vjetar me baca toliko da se moram držati za stijene. Skoro je pola 4, do vrha po grebenu ne izgleda teško, možda dvojka u stijeni i snijeg... Ostavljam skije i penjem dvadesetak metara. Onda se vraćam, zaključujući da mi neće biti neko veselje otpenjavati istim putem bez opreme... Stavljam skije. Na 45 stupnjeva treba mi koja minuta balansiranja. Gledam dolje u kuloar. Nije pretežak, iako respektabilan sa svojom širinom od nekih 5-7 metara. Isprobavam snijeg pod skijama. Kora ne drži. Turne skije i meke turne pancerice savijaju se kao igračke pod nogama naviknutim na teške freeride bombardere na kojima sam proveo protekla 2 tjedna. Teren je relativno težak za skijanje, treba skakati i balansirati na doskoku pri probijanju kore. Hvatam ritam i lovim nekoliko minuta užitka za koje sam uložio nekoliko sati malo manjeg užitka. Po izlasku iz kuloara snijeg je tvrđi, kora deblja i čvršća, ali naborana poput malih valova. Stajem, okrećem se prema kuloaru i pozdravljam ga. Ništa spektakularno, III+, S4 djelomično, ali prekrasno popodne u predjelu koji se doima divljim poput velikih brda. Promrznut dolazim do auta, i kasnije, negdje u mraku okolice Ljubljane, osjećam da sam se zagrijao... A sutra, sutra idem frikat s Jakovom na skijalište!

LP,

gordan

_________________________ Gordan Budic LSCA Analytical Support Manager DAN-JAR d.o.o. Fallerovo setaliste 22 10000 Zagreb, Croatia tel.: +385 1 3655 292 fax: +385 1 3655 797 GSM: +385 91 345 2525 mailto:[email protected]

P Please consider your environmental responsibility before printing this e-mail


created by: zeljeznicar @ 2005-01-25 13:41:00