|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Vjetar, kuloar i 2 skije
From: "Gordan Budic" - [email protected]
Date: Tue, 25 Jan 2005 13:38:16 +0100
Subota, 4:30, zvoni sat. Budim se, još uvijek s mislima negdje u Julijskim Alpama, zaostalim od večeri prije... A onda me bol u preponi, bubnjanje u glavi i otok u grlu vraća u topli krevet u Zagrebu.
Negdje do 9 dovoljno sam drogiran Mioflexima i MaxFluom da sjednem u auto i odem na kratku turu liječenja u brdima. Ljubelj je razuman izbor, i oko podne već vučem cucke po hladnom suhom snijegu uz Zelenicu, pa kud me put nanese. Hladno je. Vjetar se spušta sa sjeverozapada i juri u dolinu. Poneki skijaš pjevuši ili cvokoće zubima na staroj jednosedežnici. Namjerno ne koristim žičaru, ne uklapa mi se u koncepciju, pa dok ide na nogama, nek' ide. Krpena šilterica, na sreću zaostala u autu, blago štiti glavu, dok uha polako drvene na zimi. Tako to biva kad jednom godišnje, i to usred sezone, odlučiš oprati "the" kapu, pa ju ostaviš negdje u vešu... Dan je prekrasan, plavo nebo daje nazrijeti sunce negdje iza grebena, a sjeverne stijene probijaju se kroz bjelinu snijega. Hodam ravnomjerno i uživam sve više, osjećam se sve bolje. Gledam jedan kuloar u Begunjščici, ne čini se teškim, a skroz je zapunjen. Mislim si kako sam u ovom kraju skijao sve što je vrijedno skijanja, pa idem pogledati još i njega, kad sam već tu.
Snijeg postaje sve tvrđi kako se strmina izlaznog žljeba koji vodi do vrha povećava. Napuhan je i skoren. Stavljam dereze na vezove i penjem se dalje. Uskoro, na strmoj kosini, plaćam danak brzom tempu života samohranog oca: neprovjerena oprema nakon puno habanja traži održavanje, a ja to svojim cuckima nisam priuštio, pa polako klize sa skija pod suhim ledenim snijegom. Vrijeme je za mali odmor. Postaje sve hladnije i vjetar je sve jači. Oblačim jaknu, skrivam se ispod kapuljače, skije stavljam na ruksak, dereze na pance, a malo badema i čokolade u sebe. Idem dalje. Kuloar gleda prema sjeveroistoku, nema nikakvih tragova i izlazi na greben. Greben se penje blago prema vrhu i obasjan je suncem. Što sam bliže kuloaru, snijeg je mekši, prašinast je i vrlo hladan, a kora slaba i tanka i ne drži. Isprva propadam do gležnja, a onda sve više.
Snijeg u koluaru prekriven je vrlo tankom korom i propadam uglavnom do koljena i dublje. Nagib je do 45 stupnjeva, izmjereno klinometrom, duljina oko 200m. Vrijeme uspona - beskonačno. Penjem, noge su mi stalno pod snijegom i osjećam kako se hlade. Vjetar je nesmiljen i ne prestaje. Mislim o spustu koji me očekuje i veselim se. Ništa više nije važno, svi problemi nestaju, sve je fokusirano na snijeg, stijene i skije. Volim taj osjećaj. Brda su jedino mjesto gdje dolazi...
Prtim kao što sam rijetko kad prtio i konačno stižem na greben. Greben je uzak, a vjetar me baca toliko da se moram držati za stijene. Skoro je pola 4, do vrha po grebenu ne izgleda teško, možda dvojka u stijeni i snijeg... Ostavljam skije i penjem dvadesetak metara. Onda se vraćam, zaključujući da mi neće biti neko veselje otpenjavati istim putem bez opreme... Stavljam skije. Na 45 stupnjeva treba mi koja minuta balansiranja. Gledam dolje u kuloar. Nije pretežak, iako respektabilan sa svojom širinom od nekih 5-7 metara. Isprobavam snijeg pod skijama. Kora ne drži. Turne skije i meke turne pancerice savijaju se kao igračke pod nogama naviknutim na teške freeride bombardere na kojima sam proveo protekla 2 tjedna.
Teren je relativno težak za skijanje, treba skakati i balansirati na doskoku pri probijanju kore. Hvatam ritam i lovim nekoliko minuta užitka za koje sam uložio nekoliko sati malo manjeg užitka. Po izlasku iz kuloara snijeg je tvrđi, kora deblja i čvršća, ali naborana poput malih valova. Stajem, okrećem se prema kuloaru i pozdravljam ga. Ništa spektakularno, III+, S4 djelomično, ali prekrasno popodne u predjelu koji se doima divljim poput velikih brda.
Promrznut dolazim do auta, i kasnije, negdje u mraku okolice Ljubljane, osjećam da sam se zagrijao... A sutra, sutra idem frikat s Jakovom na skijalište!
LP,
gordan
_________________________
Gordan Budic
LSCA Analytical Support Manager
DAN-JAR d.o.o.
Fallerovo setaliste 22
10000 Zagreb, Croatia
tel.: +385 1 3655 292
fax: +385 1 3655 797
GSM: +385 91 345 2525
mailto:[email protected]
P Please consider your environmental responsibility before printing this e-mail
created by: zeljeznicar @ 2005-01-25 13:41:00
|
|
|
|
|