Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: porodica Jakopec, Vranjska draga
foto: Iva Kaštela, 11/2007

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Još jedna epopeja

From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 24 Jan 2005 12:27:08 +0100

Konačno jedno kasnije kretanje. U subotu smo oko 6:30 Petra, Orsat, Dukši i ja krenuli iz Zaprešića put Vršiča. Mlađi i agilniji (Martinović, Neven, Iva, Tihomir) su krenuli oko 5, i koliko znam poharačili Desni i Levi slap pod Prisojnikom. Mi smo se odlučili za Prvi slap u Prednjoj glavi Prisojnika. Pošto svijeća na ulazu nije puno obećavala (jedino je Dukši pokazivao entuzijazam i time zaradio nominaciju za prebacivanje u agilniji auto), ušli smo po Drugom i onda se prebacili u Prvi koji je ispao lagan i neusporedivo ružniji od Drugog. Kod spusta smo postavili top rope na spomenutu ulaznu svijeću, i hrabro se izredali. Izdržala je. Na žalost u subotu uvijeti nisu bili idealni. Palo je nešto snijega, pa je trebalo kopati, a i leda je bilo u manjim količinama nego prošli tjedan.

Spavali smo u Koči na gozdu. Jedna oveća grupa je slavila rođendan pa je buka trajalo do kasno. Spavanje u Koči na gozdu imalo je i svoje prednosti. Aljaž Anderle je u sklopu Tečaja penjanja u ledu održao predavanje uz video projekcije, a mi smo se besramno priključili.

U nedjelju smo zamijenili lokacije. Agilni su (danas s malo manje entuzijazma jer su se u subotu ubili od penjanja) otišli u Prednju glavu. Ne znam što su točno radili, ali pretpostavljam Prvi i Drugi jer su to trenutno jedine opcije. Dukši i ja smo otišli u Levi, a za nama su Došli Petra i Orsat s istom namjerom. Popeli su prvu dužinu neke "malo levo od levog" varijante i sišli zbog loših uvjeta.

Dukši je poprilično suvereno popeo prvu dužinu. Nije dugačka, ali je zato fizički naporna. Dogovor je bio da vidim kako će mi ići u prvoj dužini pa odlučim da li ću voditi drugu, koja isto spada u kategoriju "teža". Bio sam zadovoljan kako sam prošao, pa sam odlučio pokušati. Ispalo je drugačije nego što sam se nadao. Radi se o punih 60m mjestimično strmog leda. Psiha je radila punom parom, pa sam napredovao veoma sporo i trošio dosta snage na šraubanje. Najgore je što mi je negdje na pola puta sa pancerice spala dereza. Fak! Šraubaj! Titanova šrauba ne ulazi baš kao što bi to čovjek poželio. Super zagrize led, ali ne ulazi do kraja, a treba sjest u nju da bi stavio derezu. Zašraubao sam dvije, radi psihološke samopomoći. I tako nakon (valjda) sat i pol borbe konačno sam dosegnuo štand. Preveliki zalogaj, srećom nisam se zagrcnuo. Iduća dužina ide sa štanda desno. Nas su stope prethodnika zavele u lijevu varijantu. Par metara kombiniranog penjanja ocjene III, i ponovo smo na ledu koji nije baš najbolje kvalitete. Dukši je vodio dužinu, i pametno se prebacio u strmiji, ali kvalitetniji led. Nešto prije tri smo konačno na vrhu. Dosta smo umorni i smrznuti, pa radimo sporo. Kontroliramo jedan drugoga i čvorove. Pričamo o tome kojim čvorom ćemo spojiti užeta za abseil. Dvostruki zatezni. Jedno uže se smrznulo pa nas brine kako ćemo ga izvući. Slažemo abseil i spuštamo se 60m. Treba povući uže, ali nakon 2 metra staje i ne mrda. Kemijanje, natezanje, gruntanje. Već je 16h. Sat i pol do mraka. Pada dogovor da Dukši otprusicira do gore i pogleda što se desilo, a ja pozovem pomoć za slučaj da se stvar zakomplicira. Martinović, Iva, Neven i Tihomir su već u Kranjskoj Gori, ali vraćaju se. Hvala im. Stigli su zaista jako brzo i bili spremni pomoći. Kod Koče na gozdu im se priključuju i Petra i Orsat. Ideja je bila da obiđu prvu dužinu i netko popne jedan cug do nas, za slučaj da budemo primorani ostaviti jedno uže. To bi se u teoriji dalo izvesti prije mraka, a spasilo bi nas od neugodnog bivakiranja. Dukši je srećom specijalista za prusiciranje i brzo se probio kroz tih 60m. Dvostruki zatezni je zapeo za stijenu. Mijenja čvor, testira, uže ide. Svi naši frendovi su dolje. Gledaju što radimo, dovikujemo se. Sada je atmosfera opuštenija jer je ipak izvjesno da ćemo biti dolje prije mraka. Ipak mi je drago što su tamo. Nekako mi je lakše. U 17:30 smo pod slapom. Sunce zalazi, ali puni mjesec preuzima njegovu ulogu.

Naravoučenije: U izvještaju se 2x spominje sreća. 2x previše za moj ukus. Ne bih rekao da smo izgubili kontrolu nad situacijom, ali tražila je punu koncentraciju i ozbiljnost. Frendovi su zaslužili gajbu piva. Na nekom penjačkom logoru, nadam se.


created by: zeljeznicar @ 2005-01-24 12:31:00