penje: Marko Dukši
smjer: Lisičja grapa, 50°, III, 500m, Kočna
foto: Marko Vučinić, 04/2005

From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 3 Jan 2005 11:56:10 +0100

Nisam tu turu obavio u jednom danu, niti čak u jednom komadu. Japetić je na red došao u subotu, a Gera u nedjelju. Ovako je to otprilike bilo. Kako je izražavanje dobrodošlice Novoj godini bilo dugotrajno, Nada i ja smo se uspjeli probuditi tek negdje oko 11h. A zatim nam je trebao još cijeli sat da smislimo kamo da odemo. S obzirom na količinu preostalog subotnjeg danjeg svjetla, udaljenost raznih privlačnih lokacija, te povijest njenih i mojih nedavnih izleta, Japetić je bio najbolji izbor. Krenuli smo od Šoićeve kuće preko livada i za nekih 1,5h tabananja po tankom sloju snijega uspjeli uhvatiti odličan vidik s piramide na vrhu. Vidjeli su se Klek, Snežnik, te Kamniške i nJulijske Alpe, dok su nizine uglavnom bile pod maglom. Eh, stvarno bi takav dan bilo šteta provesti u gradu! Auto smo dohvatili pred sam mrak. Putem smo susreli stanovitog B. Motika, nekad vrlo aktivnog velebitaškog penjača, kojem se trag već odavno zameo u tuđini. Eto, neka sad svi koje je zanimalo što je s njim znaju da je živ i zdrav, te da i redovno penje.

A Gera je kao plan stajala već nekoliko mjeseci. Kako je vrijeme i dalje ostalo odlično, priliku nije trebalo propustiti. Izlet smo obavili tako što smo od doma na Vodicama (kojeg sam prvi puta zatekao otvorenog) otišli preko Pliješa i Sljemena na vrh. Tu rutu, zbog krasnih livada, svakako preporučujem svima koji je još nisu prošli. Ali sada je manje uzbudljiva negoli pred nekih 8 godina kad su posvud stajale table da je to granično područje i da je kretanje onuda zabranjeno. Tako čovjek tamo više ne može uživati u najvišem smislu zakona, tj. u tome da su oni stvoreni da bi se mogli kršiti (Marko, slažeš li se bar ovaj puta?). Vidici su, zbog bolje lokacije i kuta promatranja, bili čak i bolji nego dan ranije. Naše je raje u Žumberku bilo vrlo malo (a i skoro svi su došli autom na vrh), dok je Slovenaca bilo stvarno dosta. Vračali smo se drugim putem koji je, nakon probijanja ceste, postao solidna gnjavaža jer dobrim dijelom ide baš po njoj. Od tog nas je, kao i od mraka koji nas je uhvatio, spasio ljubazan par iz Duge rese (Branka & Branko) koji nas je odbacio do našeg auta. Na žalost, u tom sam brzom pretovarivanju izgubio dio svog vjernog teleskopskog štapa. Zato ovim putem molim eventualne nalaznike da mi se jave. Nagrada je duplo veća od uobičajene za takvu opremu, tj. bar dva piva.

Neven