 |
Izlet na Kalnik iz perspektive jednog visino-foba (lat.op.ur.a. aha!)
Orsat, a zakaj ja?! Zakaj meni?! Okej.
Dakle, jos u krevetu sam razmisljala da ostanem spavat hm, al eto, krenuli smo, i valjalo je naci OMV benzinsku, gdje, po obicaju, skupljena ekipa vec sjedi i pije kavu, caj ili sta god.
Zatim smo se pobrali prema odredistu i jedan za drugim stizali u podnozje starog grada na kalniku. Nekoliko stepenica-i tu smo! Ispod stijene koja se ponosno dici sa nekolicinomsportskih smjerova i vrijeme se nije gubilo. Sunce je przilo (hehe) i stijena je bila relativno top la. Odmah smo poceli ponavljat cvorove (a neki i prvi put ih vidjet :), a zatim nam je svima vodja pokazao kako da skupimo pri spustanju sa stijene i svog maticara, jel'. Od toga na dalje se svega vise-manje sjecam k'o u magli, odjednom je nastalo vise grupica koje su radile ovo ili ono osim spasavanja vlastite opreme (recimo dizanje onesvjestenog (sv. Bernard)). Pocela su i prva penjanja kao drugi, a do kraja dana pala su i neka penjanja k'o prvi.... ko prvi stigne... salim se :p
No uglavnom, nakon sto sam i ja naucila spasavanje onesvjestenog ispod mene otisla sam dolje glumit zrtvu tako da nisam sigurna sta se tocno dogadjalo gore medju svjesnima... znam samo da se skupilo dosta ljudi i da je nastala nekakva guzva :) zahladilo je i pocelo je puhat pa smo brze bolje pokupili svoju zaduzenu opremu i krenuli prema domu-neki u dom na caj (ili-sta-vec), a neki ravno za zagreb.
Sta da kazem, nije mi zao sta sam se oduprjela svom toplom krevetcu i snu, jedva se ceka iduci izlet, hmmmmmmmmm...
Pa pa, do iduceg puta :)*
Petra Šimat
created by: zeljeznicar @ 2004-11-09 09:11:01 / updated by: orsat @ 2004-11-09 10:00:42
|
|
