penje: Karolina Vranješ
smjer: Hudičev steber, Prisojnik, V, 500m
foto: Tanja Grmovšek, 09/2003

From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Tue, 2 Nov 2004 11:59:53 +0100

Prica pocinje u subotu navecer, kada nam je u 22h pukla guma na Corsi. Damn. Kak bumo sad u Paklenicu? Kratke telefonske konzultacije i stvar je spasila Petra, posudivsi Escort od staraca. U nedjelju smo odmah potrosili sat dobiven prebacivanjem sa ljetnog na zimsko vrijeme, dogovorivsi se za polazak u 5:30. Racunali smo da je to 6:30 po starom vremenu, i da nam je to dovoljno spavanja. Ne znam za druge, ali ja sam zakrmio u autu prije Jastrebarskog i probudio se na kucicama kod Maslenice. Ah divote kad te voze.

U Escortu smo sevozili Petra, Orsat, Katarina i ja. Gordan i Jakov su se dovezli solo nesto kasnije, a u Paklenici su vec bili Iva, Martinovic i Vucinic od zeljeznicara/ki. Bilo je jos dosta svijeta. Nesto poznatih faca i bar 2 miliona Slovenaca.

Jutarnja kisa u nedjelju nas nije pokolebala. Cim se stijena malo posusila, otisli smo u smjerove. Penjali su se Danaja, Turinger Weg, Oliver Dragojevic, Hugga Wugga, Domzalski s Bridom za veliki cekic. U ponedjeljak smo si priustili Sjeverno rebro i Tinkaru, a neki frikeri su frikali frikerske smjerove. Koliko znam, u subotu su Martinovic i Soic (iz Velebita) penjali i Slovenski pips. Vjerojatno je toga bilo jos, ali tko bi popamtio.

Taman kad smo u ponedjeljak poceli razmisljati o povratku za Zagreb, GSS je dobio dojavu da je jedna Ljubljancanka pala pri vrhu Brahma. Vucinic i Orsat su odjurili prvi. Po Djuzinom silazu su se popeli za 50ak minuta. Nas 5 smo za isti taj put (s nosilima i 100 metara uzeta na grbi) potrosili 2h. Sreca u nesreci je sto se gore nasao i Silvio "doktor" Vukovic pa je brzo zbrinuta. Izvukli su ju iz stijene (40ak m) i onda je krenulo nosenje. U medjuvremenu se skupilo 30ak ljudi pa su se relativno brzo uspjeli probiti kroz glondje na vrhu Anica kuka i u 23:30 je cura bila u kolima hitne pomoci. Poprilicno efikasno. Silvio i Josip (Brajdic) su bili u neposrednoj blizini i vidjeli sam pad. Po pricanju, radilo se o letu od 12m. Udarila je o policu i slomila ruku. Kaciga je pukla. Bolila su je ledja pa nije bilo sigurno da li je sve o.k. po tom pitanju, ali imala je potpunu kontrolu nad motorickim funkcijama.

U pola jedan je Petra sjela za volan Escorta i sretno nas dovezla do Zagreba. U 4 smo bili doma, a u 8:30 sam se uspio nacrtat na poslu u polusvjesnom stanju.

Od smjerova koje sam penjao za vikend, oba su za preporuciti. Hugga Wugga je strma, ne previse teska i jedina mana je joj je sto je tako kratka. Other than that, poslastica. Tinkara je pak fora. Kao prvo smo si Orsat i ja priustili alpski dostup jer smo usli u krivu jarugu pa je trebalo klipsat i prijecit i penjat i optenjavat do ulaza. Onda slijedi preko 250 metara IV sa detaljima V, na klasicno osiguranje. Treba se malo i snalazit u smjeru tako da je to definitivno "Paklenica na drugaciji nacin."

Skribomanija me opet savladala. Bolje da prestanem. :o)

p.s. naknadno sam dodao par ivinih fotki.