 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Drakuline Alpe
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Fri, 17 Sep 2004 20:58:56 +0200
Pretpostavljam da već pogađate o kojim se brdima radi: Karpatima ili Transilvanijskim Alpama. Ondje sam se zatekao od prošle nedjelje do utorka. Posjetio sam skupinu Bucegi, koja se nalazi nekih 130 km sjeverno od Bukurešta. A to se odvijalo otprilike ovako. U nedjelju kasno popodne stigao sam nekim pretpotopnim i rasklimanim vlakom u Busteni, mjesto koje je uobičajena polazna točka za pohode u tom kraju. Tamo me je autom pokupio Mihai, prijatelj mog bivšeg budimpeštanskog cimera, i odvezao do nekog izletišta od kojeg započinje pješačenje. Nakon otprilike 45' tabananja došao sam do prve planinarske kuće (1455 m), te tamo večerao i prespavao. Cijene su popularne: oko 1,5 euro za solidan, topli obrok i 4 eura za noćenje. A ujutro sam nastavio prema najvišem vrhu cijele te skupine, Omulu (2505 m). Do njega mi je trebalo oko 4h hoda po strmim livadetinama, na kojima je mjestimice bilo i ponešto snijega. Većinu sam puta prošao ne vidjevši ni žive duše osim par divokoza. Tek me negdje pred samim vrhom sustigao Vladimir, simpatičan mladi poklonik Marylina Mansona i agilni planinar. S njim sam se par sati naslikavao na vrhu i usput dobivao korisne informacije za nastavak moje skromne karpatske turneje. Iako je on odlučio gore i prespavati, otpratio me do narednog, nižeg doma (2200 m) gdje smo porazgovarali s nekom ekipom s njihove nacionalne televizije i usput sredili par piva. Kako taj dom i njegova okolica baš i nisu privlačni (sve je puno smeća jer se mnoštvo izletnika svih vrsta onamo dotegli žičarom), odlučio sam se dogegati u nedaleku, takvim hordama manje privlačnu kuću. I to se pokazalo dobrom odlukom budući da je tamo stolovala neka mlađa, ugodna raja u kojoj je glavnu riječ vodila jedna zgodna cura. Dobro su me nahranili friško pripravljenim đakonijama, pa sam lako napunio baterije za idući dan. A njega sam iskoristio za uspon do golemog križa podignutog u spomen poginulim u I. svjetskom ratu (koji je i sjajan vidikovac), te za spust u turističku meku cijelog tog kraja - Sinaiu. Taj je gradić nekad bio ljetovalište rumunjskih kraljeva koji su ondje iza sebe ostavili par prekrasnih dvoraca i palača. U Lonely Planet-u za tu lokaciju kaže da je apsolutno obavezna za svakog tko želi vidjeti ono najvrednije u Rumunjskoj. I to sigurno nije pretjerana ocjena. Da nisam morao žuriti na avion, svakako bih u tom mjestašcu ostao još nešto duže. Dužu i detaljniju pripovijest o ovoj svojoj najnovijoj putešestviji dat ću u srijedu na sastanku, uz dijače (ima ih oko 80), ako za taj termin već nije predviđen neki drugi kulturno-obrazovni program.
Neven
Bucegi1.JPG
Omul4.JPG
Omul6.JPG
created by: zeljeznicar @ 2004-09-17 21:16:22 / updated by: neven @ 2004-09-18 09:52:08
|
|
|
|
|
