Fotografski kutak: slike s penjanja.

Gdje: Tura na Kanjavec (Bohinj-Komna-Prehodavci-Kanjavec-Bohinj), 01/2013
Foto: Rene Lisac

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Drakuline Alpe

From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Fri, 17 Sep 2004 20:58:56 +0200

Pretpostavljam da već pogađate o kojim se brdima radi: Karpatima ili Transilvanijskim Alpama. Ondje sam se zatekao od prošle nedjelje do utorka. Posjetio sam skupinu Bucegi, koja se nalazi nekih 130 km sjeverno od Bukurešta. A to se odvijalo otprilike ovako. U nedjelju kasno popodne stigao sam nekim pretpotopnim i rasklimanim vlakom u Busteni, mjesto koje je uobičajena polazna točka za pohode u tom kraju. Tamo me je autom pokupio Mihai, prijatelj mog bivšeg budimpeštanskog cimera, i odvezao do nekog izletišta od kojeg započinje pješačenje. Nakon otprilike 45' tabananja došao sam do prve planinarske kuće (1455 m), te tamo večerao i prespavao. Cijene su popularne: oko 1,5 euro za solidan, topli obrok i 4 eura za noćenje. A ujutro sam nastavio prema najvišem vrhu cijele te skupine, Omulu (2505 m). Do njega mi je trebalo oko 4h hoda po strmim livadetinama, na kojima je mjestimice bilo i ponešto snijega. Većinu sam puta prošao ne vidjevši ni žive duše osim par divokoza. Tek me negdje pred samim vrhom sustigao Vladimir, simpatičan mladi poklonik Marylina Mansona i agilni planinar. S njim sam se par sati naslikavao na vrhu i usput dobivao korisne informacije za nastavak moje skromne karpatske turneje. Iako je on odlučio gore i prespavati, otpratio me do narednog, nižeg doma (2200 m) gdje smo porazgovarali s nekom ekipom s njihove nacionalne televizije i usput sredili par piva. Kako taj dom i njegova okolica baš i nisu privlačni (sve je puno smeća jer se mnoštvo izletnika svih vrsta onamo dotegli žičarom), odlučio sam se dogegati u nedaleku, takvim hordama manje privlačnu kuću. I to se pokazalo dobrom odlukom budući da je tamo stolovala neka mlađa, ugodna raja u kojoj je glavnu riječ vodila jedna zgodna cura. Dobro su me nahranili friško pripravljenim đakonijama, pa sam lako napunio baterije za idući dan. A njega sam iskoristio za uspon do golemog križa podignutog u spomen poginulim u I. svjetskom ratu (koji je i sjajan vidikovac), te za spust u turističku meku cijelog tog kraja - Sinaiu. Taj je gradić nekad bio ljetovalište rumunjskih kraljeva koji su ondje iza sebe ostavili par prekrasnih dvoraca i palača. U Lonely Planet-u za tu lokaciju kaže da je apsolutno obavezna za svakog tko želi vidjeti ono najvrednije u Rumunjskoj. I to sigurno nije pretjerana ocjena. Da nisam morao žuriti na avion, svakako bih u tom mjestašcu ostao još nešto duže. Dužu i detaljniju pripovijest o ovoj svojoj najnovijoj putešestviji dat ću u srijedu na sastanku, uz dijače (ima ih oko 80), ako za taj termin već nije predviđen neki drugi kulturno-obrazovni program.

Neven

Bucegi1.JPG
Bucegi1.JPG

Omul4.JPG
Omul4.JPG

Omul6.JPG
Omul6.JPG



created by: zeljeznicar @ 2004-09-17 21:16:22 / updated by: neven @ 2004-09-18 09:52:08