 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Kamniske Alpe
From: "karolina" - [email protected]
Date: Tue, 14 Sep 2004 21:56:45 +0200
Jao, jao, doslo vrijeme da i ja napisem koju..
na sto ce to nalikovati, vidjet cemo, jer me inspiracija hvata za sasvim
druge stvari..ipak pisem, jer volim misliti da ove stranice bez mojih
akcija ne bi bile iste :)
Nakon sto mi je, dakle, u petak poslijepodne zbog mogucih vremenskih
(ne)prilika otpao odlazak u Julijce, divno mi je dosao Brigitin poziv na
jednodnevni izlet u Kamniske Alpe, koji se u mojoj
ZaTeStvariVrloMastovitoj glavi odmah pretvorio u plan za dva dana van
tekovina civilizacije. Tako smo s Brankom i Ljiljom Balasko u subotu
ujutro stigli u Logarsku dolinu, a odande se laganim tempom preko
Okreslja uputili prema Turskoj gori. Vrlo brzo sam uocila i
zeljeznicarski cetverac u stijeni male Rinke i lijepo pratila njihovo
napredovanje u Vzhodni smeri, skroz dok nismo usli u klincani put. Ne
mogu reci da mi umom nije proletjela hereticka ideja da se zaletim za
njima, samo po meni poznatom ulazu. Subota je, dakle, bila rezervirana
za gushtiranje, pa sam se tako na izlazu iz Turskog zleba dugo
izlezavala na stijenju opusteno se prepustajuci suncu, a i na vrhu smo
se zadrzali ohoho vremena, nakon cega smo se - razdvojili. Ja sam se
uputila prema Kamniskome sedlu, a ostatak se istim putem vratio u
dolinu.
U domu na sedlu sam naisla na vrlo pazljivu domarku koja se potrudila da
mi zivot bude ljepsi. Naime, skuhala mi je poseban obrok i otvorila sobu
samo za mene. Ugodno, hvala. Izmedju ostalog, rekla mi je i da je
izvjesni Tomazh H., koji je nedavno u stijeni Planjave izveo
spektakularnu akciju spasavanja, spustajuci se nakon toga po meliscu
prema Bistrici - uganuo nogu, pa sad mora neko vrijeme mirovati.
Poznavajuci gospodina, sve mi se cini da to nece dugo trajati :)
Nedjelja je bila predvidjena za akciju. Najprije sam se spustila do
pocetka Repovega kota pa njime popela do Stanicevega vrha, gdje pocinje
smjer zvan Precenje Zeleniskih spica. Ondje sam vec bila prosle godine i
bilo je vrijeme da odem opet. Nakon tri i pol sata veranja i
otpenjavanja po ispostavljenom stijenju izasla sam na Srebrno sedlo.
Odande sam otisla prema Korosici, a od Korosice preko vise stotina
metara visokoga, strmoga, skoka prema cuvenoj, za mene do tada
neiskushanoj ljepoti Robanovega kota.
created by: zeljeznicar @ 2004-09-14 22:06:00
|
|
|
|
|
