na slici: Iva Kaštela i Danko Ferber, povratak sa Glocknera
foto: Martina Pehar, 06/2007

From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Mon, 13 Sep 2004 09:42:42 +0200 (MET DST)

Anita i ja smo se pridruzili Vukovicu i Davorinu i krenuli kasno popodne u PET jer je za NED bila losa prognoza. Popeli smo se do doma na Okreslju koju minutu prije 23h uz cisto zvjezdano nebo cijelim putem, temperatura 5 st. C. Uzivancija. Nazvao sam popodne da cemo doci oko 23h pa nas je oskrbnik pricekao spreman da nas posluzi pivom - svaka mu dala.

Sljedeci dan smo penjali Vzhodnu i smjer je lijep iznad mojih ocekivanja. Svi strmi dijelovi su vrlo cvrsti, dok se na polozenim skuplja dosta kamenja - kacige su (a i meko tkivo) dobile svoje. A zamalo i uze. Anita vec jedno vrijeme nije penjala, u Alpama uopce, tako da je ovo bila idealna uvodna tura. Davorin i Vukovic su isli kao prvi navez i sugerirali sto da prepustim Aniti, s tim da su znali jos i pricekati i dirigirati oko izrade sttanda. Super, thanks!

Tamo gdje se razdvajaju lijeva varijanta po razu i desna kroz kamin, mi smo prosli izmedju - po pukotini u lijepim vertikalnim plocama, detalj 5. Zadnja 2 cuga prosli smo po onim plocama lijevo (lijepe, konstantne i prohodne svuda). U cijelom smjeru sam stavio 2 sitna stopera (a i to izvan originalnog smjera) dok se frendovi nisu mogli odmoriti skroz do izlaza. Pa tko ide sljedeci nek zna.

Vrijeme je bilo idealno - suncano (mi smo vecinom bili u hladu) i bez daska vjetra. Losa prognoza ostala je za drugi dio sljedeceg dana, pa su se planovi prilagodili situaciji.

O svom nedjeljnom izletu valjda ce pisati Davorin ili Vukovic. Trebali bi. Ja sam predlozio nesto od Relja u Planjavi, ali Anita je bila prelijena za pristup od 2h30' pa smo trazili nesto blize. Ostala je jos samo Mrzla gora, a tamo nitko od prisutnih nije penjao nista osim Avriklja. Pa smo lezerno krenuli prema stijeni. Smjer je vec izdaleka izgledao zarastao, ali ne znam je li inace takav ili smo imali peh.

Uglavnom, po jedna-dvije ogromne paucine razapete u svakom cugu i takodjer ogroman pauk u sredini svake upucivale su da vec dugo nitko nije penjao smjer. Barem ne s Anitom, jer dok sam se ja mucio zaobilazeci ih, Anita je kroz njih prolazila kao druga bez imalo griznje savjesti. :) Inace, vodila je prvi cug, izvela medjuosiguranje 5 milimetarskom gurntnom na grancici (onakvom kao od Krampusa), postavila kasnije i frend, a na kraju cuga sacuvajboze-stand. I docekala me sa "ja nista vise ne vodim". :) "Nemas beda", rekoh. U sljedecem cugu sam zabio jedan klin, usjela ga je izbiti. I onda jedan od nekoliko najljepsih detalja sto sam ikad popeo. To je u onoj prijecnici nad previsima - pod dupetom takva rupetina, obavezno uzeti vece frendove. Trebala je biti ocjena IV+ no ipak je to teze. Zadnji cug je (s)trava i uzas, ali Aniti je navodno bas lijepo sjeo. Previs je sigurno V ili V+ (tezi mi je od onog detalja u HPD).

Penjuci sam 3-4 metra iznad sebe spazio pticha neke grabljivice i samo cekao da me nesto scepa za vrat. No majka ili nije bila blizu ili nije bila previse zabrinuta, a ocito nije ni trebala biti jer kad sam dosao do "gnijezda", sve sto me docekalo je velika rupa u koju sam spremno ugurao najveci ceski frend. "Ti bus se meni skrival, majku ti tvoju pernatu...".

Abseil je lijep i vrrrlo zracan, s dobrim i losim standovima. Preporucujem smjer samo zbog trece duzine, a za ostalo imajte zeludac.

Anita je u Lucah castila rundu, kako i prilici, tkanks. Ovo je bila sazeta verzija, za dulju nazalost nemam vremena.

M.D.

------------------------------

buduci da smo i duksi i ja napisali izvjestaj, spojio sam 2 stranice u jednu i skratio svoju zvrljotinu ... marko vukovic

O'Krešelj
From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 13 Sep 2004 09:32:55 +0200

- cut.

U nedjelju su Dukši i Anita popeli Avrikelj, a Davorin i ja smo planirali Igličevu. Krenuli smo u 7h iz doma, ali na ulazu nas je preduhitrio slovenski navez. Jedan od njih je imao impresivan kašalj - kaže Davorin da zvuči kao odron. Kasnije smo popričali s njime, pa je ispalo da se radi o Aci Pepevniku. Wau. Nije ni čudo da ih nismo ni izbliza mogli pratiti u tempu penjanja. Uglavnom, nakon 3 cuga smo profulali priječnicu i zapenjali se u pretešku varijantu. Izgubili smo puno vremena, a nebo se krenulo opasno oblačiti (barem iz naše perspektive). Pošto smo bili relativno nisko, a pred nama još više od 2/3 smjera, odlučili smo se za silaz. Čini se da se to dešava mnogima, tako da ima dosta opreme u smjeru, baš na mjestima za abseil. Na kraju smo ipak ostavili 2 klina. Igličeva će pričekati neki drugi put. Ostalo je samo pričekati Marka i Anitu, dobro se najesti i spustiti do auta prije kiše.

Posebno su me se dojmili lokalni alpinisti. Otvoreni, jednostavni i srdačni ljudi. Baš je bio užitak upoznati neke od njih. Vidi se da uživaju. U subotu je netko zavriskao od veselja, a odgovorilo mu je barem 10 naveza. Zvonio je cijeli Okrešelj.