 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Bamberg by night
From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 23 Aug 2004 15:24:33 +0200
Bojko, Martinović, Budić i ja smo se u subotu navečer odvezli u dolinu
Vrata. Ustajanje u 5, i u 6 smo spremni za pokret. Nakon sat i pol smo pod
ulazom u Skalašku. Tamo se ulazi i u naš smjer: Prusik-Szalay (V/IV+,
1000m). Skica smjera u Slovenskim stenama kreće nakon dugačke priječnice po
širokoj gredini. Trebala nam je cijela vječnost da uopće uđemo u skicu.
Naime, na jednom mjestu se gredina prekida i treba se prebaciti na sljedeću.
To je ispalo puno zahtjevnije nego što smo očekivali jer je teren pijesak u
koji je usađeno kamenje. Horor i puno izgubljenog vremena. Prijelaz u šoder
i krš koji predstavlja donja polovina smjera je nakon toga skoro pa ugodno
iskustvo. Kasnije stijena donekle očvrsne, ali nikad dovoljno da bi joj
čovjek uistinu povjerovao. U tako dugačkom smjeru je to na kraju ispao
sasvim ozbiljan problem.
Orjentacija u stijeni je veoma zahtjevna. Nismo imali većih gubljenja, ali
upitnici iznad glava su se pojavljivali svako toliko. Em je stijena jako
razvedena em ima puno mogućih varijanti penjanja. Osim toga, očito je da
puno ljudi luta kroz Prusik-Szalaya tako da se nailazi na stare klinove u
širini od 50m. Naravno, rijetko na mjestima gdje bi čovjek to zaželio.
Uglavnom, što zbog psihološkog pritiska zbog krša, što zbog traženja smjera
penjali smo se 12 i pol sati. Taman toliko da je zadnji čovjek izašao iz
smjera po debelom sumraku. Svima nam je laknulo kad smo izbjegli bivak koji
nam je visio iznad glave. Ostalo je "samo" naći stazu i spustiti se po
Bambergu. Kao desert, ispalo je da mi je lampica ostala u autu, tako da je
zbog mene silaz potrajao do 3 ujutro. Ukupno 21h od auta do auta.
Autor Slovenskih stena se hvali da je Prusik-Szalay penjao 4 puta. Moram
priznati da mi stvarno nije jasno što bi čovjeka natjeralo na takav potez -
osim možda da iz osjećaja odgovornosti autora jedne takve knjige pokuša
dogotoviti kuda zapravo taj smjer ide. Skica i opis naime samo okvirno
odgovaraju stvarnosti i imaju propusta.
Uglavnom, Marku i meni je ovo bio prvi smjer u Triglavskog stijeni. Mogli
smo i bolje odabrati za upoznavanje. Manji zalogaj bi nam svima bolje
prijao, ali šta je tu je. Što se tiće kondicije, fizičke i psihičke
izdržljivosti ispali smo o.k. - u granicama prihvatljivog. Danas, osjećaj
prolaza kroz tako dugačak i zahtjevan smjer osim bola u mišićima ipak
ostavlja i trunku ponosa. Na kraju je ispalo dobro iskustvo, iako sam
siguran da Prusik-Szalaya više ne idem pa čak i pod cijenu da nikad ne
napišem knjigu Slovenske stene 2.
p.s. Sfinga izbliza izgleda nevjerojatno (i nepenjivo :o)
created by: zeljeznicar @ 2004-08-23 15:31:00
|
|
|
|
|
