 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Hvali more...
From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Sun, 8 Aug 2004 16:58:53 +0200 (MET DST)
E pa sazetak pomalo produzenog izleta bio bi sljedeci. Prije 8 dana (u
subotu) stigli smo u Paklenicu Silvio, Marija i ja te se smjestili u kampu
"Marko". Nakon pivice s Cujom i Corkom bilo je vec dosta kasno kad sam se
ja odlucio prosetati do klanca, a Silvio i Marija na plazu.
Nisam naisao na nikog poznatog pa sam potrazio neki laksi duzi smjer u
hladu. Najprije sam spazio Sjeverni greben u Cuku, prema ocekivanjima. A
kad sam vec tamo, pomislih da obavim stogod korisno za Skolu, tj.
provjerim kakav bi bio smjer za tecajce da ga vode (neosiguran smjer).
Skroz primjeren, IMHO. Pocinje kao dvojka s par manjih prekida u obliku
jedinica i lijepim prijecnicama s dosta pjescanih satova i mogucnosti za
cokove. Na jednom mjestu mi je paznju privukao gotovo okomit ostar brid s
desne pa sam krenuo na njega. Medjutim, penjane se uskoro pretvorilo iz
lijepog u hard very zanimljivo+ pa sam otpenjao zadnji dio dok se jos dalo
i pokunjeno se vratio na originalni smjer. Krasnim velikim kaminom (III+)
u gornjem dijelu izguzio sam se ponovo na laksi teren. Tu sam napravio
obilazak u vidu odlicne prijecnice do ispod one kamene piramide gdje
izlaze varijanta CK i kompanija. Zajedno sa samim izlazom na piramidu (tj.
izmedju piramide i zida na koji se skoro naslanja - naporan detalj IV)
radi se o odlicnom laksativu. Sva sreca da sam bio prazan jer bi se u
suprotnom 150 metara nize na putu, medju stranim turistima lako naslo
zrtava prijateljske rafalne paljbe. Prijateljska ili ne - zadnje sto nam
treba je medjunarodni incident. Sve sam to popeo s penjacicama, uzetom i
(genijalna ideja, ako smijem biti toliko neskroman) ruksakom u kojem je
sve bilo uredno spremljeno da ne nastrada od UV zracenja dok penjem.
Osobna biljeska: sljedeci put bez ruksaka u kamin i s penjacicama (ili bar
uzetom) pod izlaz.
No, na izlazu sam sreo malo iznenadjen par Francuza koji su odmah
iskoristili situaciju da ne razmisljaju previse o silazu. Kad smo sisli,
oni su skrenuli lijevo dolje, a ja desno gore. Da vidim bih li se usudio
Bijelu rampu (III-/II) dati tecajcima. No s obzirom da sam donji dio vec
dosta puta prosao na silazu, bas me vec i zanimalo kakav je taj gornji
dio. Ma lijep je kao i donji, samo ostro prelomljen na strmije. I sve
ukupno jos jedan super smjer za tecajce. Predlazem da se u istu kosaru
stave i Oliver Dragojevic (III/I-II) i Snoopy (II-III) u Vitreniku i bit
ce dovoljno za svakoga. Ta kakva smo to alpinisticka skola ako svojim
tecajcima ne priustimo da prvi put cokiraju uz nadzor, vec moraju
samostalno uciti na greskama. Takodjer, negdje bi trebalo probati i
multipitch abseil - ta tema nazalost uopce nije pokrivena gradivom Skole,
a IMHO trebala bi biti.
Ostatak dana bilo je izlezavanje (nista vise nije bilo u hladu) i
navijanje za Silvia i Mariju u Franc something de Riperu. Navecer se
zalomio mali tulum u kampu pa corka.
Sljedeci dan ustali smo rano jer su Silvio i Marija isli u Albatros
(popeli su ga), a ja sam popeo smjer u Kuk nozicaru "Za nae bive djevojke"
(III/I-II). Bolji je nego nista, ali nije atraktivan. I to je to, sunce je
opet osinulo sve lakse smjerove (osim vec popetih) pa sam nadalje sve
napore ulozio da uhvatim san i ten. U pauzi sam pogledao zgodnu izlozbicu
fotografija "Staro novo" postavljenu u katakombama koje su se takodjer
mogle razgledati bez da vam itko dahce za vratom i strazari kud to idete.
Strazari su govna! Mislim, nemojte me krivo shvatiti, hocu zapravo reci da
se netko doslovno posrao na strateskim mjestima tako da kad se priblizite
tocki gdje vise niste dobrodosli, to itekako osjetite! U kombinaciji s
uskracenom rasvjetom, osjecate se isto kao da nikad nisu ni razminirali
teren...
Nakon zasluzenog tusa u kampu, svak svojim putem. Silvio i Marija u ZG, a
ja u ZD. Busom. MASS Conference on Special Math & CompSci HS Education,
ili po nasem: tulumtulumtulumtulum... Od rutine odskacu "Noc punog miseca"
u nedilju (znate onu "Svako misto svoju festu ima...") i jedan izlet u
petak. Cjelodnevni barkom na Kornate. S tim da je "barka" za 400 ljudi i u
cetiri etaze, dorucak i rucak u cijeni, vina takodjer u izobilju, a
uprilicili smo i rodjendan za dva clana kluba pa je bilo i torti i
sampanjca. Za malo penjackog stiha, iskrcavanje iz broda bilo je free solo
abseil s najvise mi dostupne tocke, ograde na trecoj etazi. To i malo
frikanja po obliznjim stijenama.
Ima jedna cool litica (135 metara navodno) u PP Telascici. Dobro izgleda,
no to je samo dojam iz daleka. Nazalost, fotic mi je ostao u ruksaku sto
sam ga sa Silviom poslao u ZG. Znam gdje je litica pa ako koga zanima...
:)
U subotu (jucer) vratio sam se doma pa tek sad pisem izvjestaj jer tamo je
bila riknula veza na Internet. Vidimo se u srijedu.
I umalo zaboravih! Zahvaljujem na nominacijama, ne znam kome, no 4WIW,
djeluje mi kao da je Orsat ono sastavio. Pozdrav svima!
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2004-08-08 17:06:00
|
|
|
|
|
