Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Petra Radulović
smjer: Drugi slap, Prisojnik, WI 3+, 160m
foto: Danko Ferber, 01/2005

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Raduha iznebuha

From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 19 Jul 2004 13:59:50 +0200

Eh, za protekli su vikend padali svakakvi dogovori koji su se neprestano uštimavali da bismo na kraju, par sati prije prvo planiranog polaska, odlučili ići penjati na Raduhu. Otkrili, naime, ljudi da se u novom izdanju "Slovenskih stena" spominje da na tom brdu ima nekoliko kraćih, zaspitanih smjerova - i to u solidnoj stijeni! Na teren smo istrčali u nedjelju ujutro, u sastavu Marko Vuković (kapetan momčadi), Davorin, Domovine sin i ja. Tokom puta nepotrebno smo izgubili bar sat vremena jer smo promašili cestu koja iz doline ide prema domu na Grohotu. To se desilo stoga što nitko od nas nije našao za shodno da ponese mapu tog područja, a bome ni da pita nekog od lokalaca za pravi put. No, od toga i nije bilo neke štete budući da smo time vjerojatno izbjegli jutarnju gužvu u smjerovima. Penjača je bilo dosta (među njima čak i jedan Amerikanac), ali kad smo (negdje oko podneva) došli pod stijenu dobar dio njih već se polako pakirao u dolinu. Marko i ja navalili smo na smjer "ZZ" u kojem su bila već dva naveza mariborske alp. škole, dok su se Dukši i Davorin uputili u tamošnji najviše nahvaljen smjer: "Čez plošče". Penjanje je bilo relativno ugodno, budući da su smjerovi doista solidno opremljeni klinovima i novim spitovima. Ali kvaliteta stijene baš i nije onakva kakva se u vodiču obećava: čak su i Slovenci kukali zbog krušljivosti - osobito simpatičan i fino upenjan par koji se zapucao u "Zagorčevu" (V+). Ali zbog toga su zasigurno najviše ispaštali planinari jer markirani put ide - ni više ni manje - točno podnožjem stijene. Više se puta desilo, kune se Marko, da su poprilično krupni blokovi aterirali tek nekoliko metara pokraj prolaznika. Jedino su za svaku pohvalu dvije središnje dužine u smjeru "Čez plošče", u kojeg smo nakon "ZZ-a" ušli i Marko i ja. Po svemu (čvrstoći, opremljenosti, konfiguraciji, težini) podsjećaju na doljnje dužine u "Mosoraškom". Zato ga se, svakako, može preporučiti. Cijelu smo pripovijest, tradicionalno, zaključili prepričavanjem svojih dogodovština kod doma, te kušanjem lokalnih proizvoda od hmelja. A zahvaljujući jako, jako ljubaznom domaru probali smo i izvrstan liker od borovnica koji je neke (tj. mene) netom zatim naveo na povremeno buncanje.

Neven

P.S.

Na prvoj fotki vidi se većina aktera ove priče, pod stijenom Raduhe. Na drugoj je Marko na početku "zelo ispostavljene" (kaže vodič) priječnice u drugom cugu "ZZ-a".

Grohot.JPG
Grohot.JPG

Raduha.JPG
Raduha.JPG



created by: zeljeznicar @ 2004-07-19 14:21:31