 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Raduha iznebuha
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 19 Jul 2004 13:59:50 +0200
Eh, za protekli su vikend padali svakakvi dogovori koji su se neprestano
uštimavali da bismo na kraju, par sati prije prvo planiranog polaska,
odlučili ići penjati na Raduhu. Otkrili, naime, ljudi da se u novom izdanju
"Slovenskih stena" spominje da na tom brdu ima nekoliko kraćih, zaspitanih
smjerova - i to u solidnoj stijeni! Na teren smo istrčali u nedjelju ujutro,
u sastavu Marko Vuković (kapetan momčadi), Davorin, Domovine sin i ja. Tokom
puta nepotrebno smo izgubili bar sat vremena jer smo promašili cestu koja iz
doline ide prema domu na Grohotu. To se desilo stoga što nitko od nas nije
našao za shodno da ponese mapu tog područja, a bome ni da pita nekog od
lokalaca za pravi put. No, od toga i nije bilo neke štete budući da smo time
vjerojatno izbjegli jutarnju gužvu u smjerovima. Penjača je bilo dosta (među
njima čak i jedan Amerikanac), ali kad smo (negdje oko podneva) došli pod
stijenu dobar dio njih već se polako pakirao u dolinu. Marko i ja navalili
smo na smjer "ZZ" u kojem su bila već dva naveza mariborske alp. škole, dok
su se Dukši i Davorin uputili u tamošnji najviše nahvaljen smjer: "Čez
plošče". Penjanje je bilo relativno ugodno, budući da su smjerovi doista
solidno opremljeni klinovima i novim spitovima. Ali kvaliteta stijene baš i
nije onakva kakva se u vodiču obećava: čak su i Slovenci kukali zbog
krušljivosti - osobito simpatičan i fino upenjan par koji se zapucao u
"Zagorčevu" (V+). Ali zbog toga su zasigurno najviše ispaštali planinari jer
markirani put ide - ni više ni manje - točno podnožjem stijene. Više se puta
desilo, kune se Marko, da su poprilično krupni blokovi aterirali tek
nekoliko metara pokraj prolaznika. Jedino su za svaku pohvalu dvije
središnje dužine u smjeru "Čez plošče", u kojeg smo nakon "ZZ-a" ušli i
Marko i ja. Po svemu (čvrstoći, opremljenosti, konfiguraciji, težini)
podsjećaju na doljnje dužine u "Mosoraškom". Zato ga se, svakako, može
preporučiti. Cijelu smo pripovijest, tradicionalno, zaključili
prepričavanjem svojih dogodovština kod doma, te kušanjem lokalnih proizvoda
od hmelja. A zahvaljujući jako, jako ljubaznom domaru probali smo i izvrstan
liker od borovnica koji je neke (tj. mene) netom zatim naveo na povremeno
buncanje.
Neven
P.S.
Na prvoj fotki vidi se većina aktera ove priče, pod stijenom Raduhe. Na
drugoj je Marko na početku "zelo ispostavljene" (kaže vodič) priječnice u
drugom cugu "ZZ-a".
Grohot.JPG
Raduha.JPG
created by: zeljeznicar @ 2004-07-19 14:21:31
|
|
|
|
|
