 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Okić u subotu
From: "Davorin Kremenjas" - [email protected]
Date: Mon, 14 Jun 2004 14:15:30 +0200
U subotu smo Danko, Vlatko i ja bili na Okiću. Prognoza nije bila bajna pa
smo namjeravali ukrasti barem prijepodne na stijeni. Ispostavilo se da je
vrijeme izdržalo duže od nas - ispustili smo dušu prije nego se imalo
naoblačilo. S obzirom da smo išli trojica, a ja sam bio privjesak, nisam
niti išao s namjerom da ispenjem čim više smjerova. Naprotiv, uglavnom sam
se bavio "klasičnim alpinizmom" :). Radi se o tome da pokušavam popuniti
rupe koje su ostale nakon škole i nekoliko sezona penjanja po zaspitanim
smjerovima. Glavna tema: kako napraviti štand bez spitova, klinova, drveća i
slično, dakle samo na čokove. Uzeo sam Dankov rack s frendovima, stoperima i
hexovima i počeo heklati po pukotinama. Prvi štand - 45 minuta posla i ne
baš sjajan. Drugi štand - 30 minuta i već malo bolje. I tako dalje, i sve
bolje. Stvar je prilično zabavna na zemlji, a neophodna u stijeni. Kako
namjeravam na ljeto penjati u Alpama ovo bi moglo biti life-saving iskustvo.
Iako, bez da to znam ne bih niti išao u Alpe.
Danko i Vlatko su penjali štošta: Stup, Rotten.com, Modec i varijantu te
nadgledali mene pri izradi štandova. I ja sam se navlačio na top-rope u
Modecima. Nakon što smo iscrpili taj sektor išli smo se nauživati straha, i
našeg i Dadinog. Vlatko je to riješio k'o keks (6a, a nije mu ni 40! :o)), a
Danko i ja smo dali svoj prilog imenu smjera. Onaj zadnji previsni detalj je
tako zaj... po pitanju ravnoteže, pokušavao sam 4 puta, imao i snage i
volje, ali nisam se mogao namjestiti a da ne padnem, zaplićući se u vlastite
udove (koji naturalizam, ha?).
Ipak, nije sve bilo gorko, nekoliko trenutaka prošlo je u revijalnom tonu.
HTV je snimao neku dokumentarnu emisiju o Samoborskom gorju, nešto u smislu
"vid' šta se sve kod nas može". U tu svrhu zamolili su me da se teatralno
prošećem početkom Žoharovog klinčanog puta. Oboružan samopouzdanjem zbog
spoznaje o obnovljenoj sajli dao sam se na posao i dvaput prošetao. Legenda
je stvorena, generacije će pričati, a suvremenici imaju priliku sve to
vidjeti na jesen na telki. O točnom terminu bit ćete obaviješteni :o)
created by: zeljeznicar @ 2004-06-14 14:21:00
|
|
|
|
|
