Fotografski kutak: slike s penjanja.

Na slici: Krešimir Milas
Bijele Stijene
Foto: Jelena Gačeša, 04/2008

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Prosli vikend u Paklenici.

From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Mon, 31 May 2004 17:51:16 +0200 (CEST)

Krenuli smo relativno kasno, Vukovic, Karolina, Petra i ja. Petra i Karolina ce valjda izvjestiti o svojim usponima, a ja evo o ostatku.

U subotu je dosta puhala bura pa smo Marko i ja gledali da ne idemo u Anica Kuk i odlucili smo se za Circus u Velikom Cuku. Nakon sto nismo mogli dobiti na mob. nikog tko je to penjao i nakon pomnije lijene inspekcije iz Klanca, shvatili smo da ne znamo mozemo li se navuci u prva dva ozbiljnija cuga (6b i 6a+ prema vodicu) i odlucili uci po nezaspitanoj Ulaznoj varijanti (V+/IV-V) Kanjonskog. Popeli smo to za nekih 1h30 i razocarali se sto bura suprotno prognozi ne jenjava. Pa smo nastavili po Kanjonskom (III+, 300 m) uz manji izlet u Circus (V). Sto smo bili vise to smo se jace drzali za stijenu da nas ne otpuse u zaborav. Novi se flis pokazao odlican - cak je i DBR tretiran (durable blood repalant, op.a.) ali nije pomogao ravnotezi u pipljivim prijecnicama - bura je ipak zakomplicirala stvar do daske. Kad ne smeta ravnotezi, smeta zivcima, pogotovo kad ljulja drvo koje sluzi kao stand. Ili kad mi digne 2 metra slinge pod standom ravno u lice. Ili kad majstorski slozi uze u vijugavu usku pukotinu petnaestak metara iznad mog standa i jos toliko ispod Markova. Ili... No uglavnom, bilo nam je obojici lijepo, ipak je to drukciji filling nego po mirnom vremenu.

Vecernje peripetije odigrale su se u apartmanu gdje su smjesteni bili Dado, Neven i ekipa. Dado je pripremio slide show za svoje tecajce, ali mi smo zauzeli prve redove. Prigodno je prikazao dijace s jedne ekspedicije na Aconcaguu, ali necu sad o tome.

Prespavali smo u Maloj Paklenici, a sljedece je jutro svanulo relativno tiho. Pa su poceli padati prijedlozi... Kava kod Dinka i Marenda kod Dinka su otpali jer su preteski, pa smo pojeli burek i jos stogod iz ducana. A onda smo odlucili da Nema Dinka do Dinka i ipak svratili i zasjeli prije prepustanja iznadzemaljskim uzicima.

Marko i ja odlucili smo se na Brama. Tijekom pristupa komentirasmo neke strance ispred nas naoruzane skupim stvarcicama. "Sigurno idu penjat neku bolesnu tehniku." Kad smo shvatili da nam kompetiraju za ulaz u Bram, zagustilo je. Bila su, naime, vec 2 naveza u smjeru, a i jedan slovenski trio je zapalio u Brama po prvom cugu od Black magic woman (dugacak 5c, ali malo precjenjen). Vrag je uzeo salu, brzo smo se navezali i nadali se da cu za Slovencima dohvatiti stand prije Madjara. Bile su male sanse, ali ispostavilo se da su Madjari ipak bili sporiji, iako su penjali 3b cug. I Marko je prosao kraj mene prije nego se drugi Madjar dovukao do standa.

Dogovorili smo se da cemo spajat cugove i penjat istovremeno ako zatreba. Tako i bi. Islo je glatko sve dok nismo naletjeli na cep pod kaminom. Mislili smo da Slovenci ispod vec gube zivce, no pokusaj komunikacije na slovenskom urodio je konstatacijom da su oni vec preplezali ta dva naveza i vjerojatno vec cugaju u Rajni. Austrijanci su se, naime, ludo zabavljali, a mi nestrpljivo cekali. A tko zna sto je s Madjarima... Evo ih u prijecnici! Nego, da se mi pozurimo i napravimo mjesta GSS-ovcima kad se budu spustali po nase prijatelje.

A sad kamin. Mozda je nekad bio VI, ali vise nije. Detalj (oko metar i pol) prosao sam A0 i dokopao se neke uske police. Potrbuske. S nogama u zraku. Zaglavljen. Nista za povuci. I gmizem lamatajuci nogama po zraku, prdnem za veci potisak, ali ne pomaze... Jos malo gusjenicarenja i napokon! Nastavljam s vise dostojanstva (na laktovima i koljenima) do standa. Marko je bio brzi, ali pomisao na Madjare sto se upravo priblizavaju donjem standu i neizbjeznoj akciji spasavanja... Uf. Marko nastavi i popne 10 metara, kad evo prvog Madjara! Sto-sto-sto-sto!!? Ustipnem se. Zbunj... Marko kaze da su vjerojatno freakeri pa lete kad dodju na spitove, a ostatkom smjera trose vrijme na nepotrebna medjuosiguranja. Slozio sam se. Rekli smo im da cemo ih pricekati na vrhu.

Dalje je Marko spojio dva cuga, a ja produzio spojiti jos dva. Bas smo se ufurali u film, sve je islo lezerno i bez pritisaka... Za promjenu. ;) Bram je krasan smjer, svakako preporucljiv!

Drugi od ta dva moja cuga izasli smo lijevo od pravog smjera - i onako smo imali odvec vremena na raspolaganju (Austrijanci su jos petljali nada mnom). To je najprije uski kamin-pukotina pa izlazak na desni brid i po skrapama van - lijepih 7-8 metara jake petice kao alternativa. Potom je Marko dobio izlazni cug po krasnim plocama no ispostavilo se da je vrlo dobra ideja podijeliti taj cug u dva tamo gdje u vodicu smjer ostro skrece lijevo gore. Pa sam ipak ja poveo van i Marko za mnom.

Gore smo se suncali i cekali Madjare. Ipak smo odustali docekat i drugog, lijepo pozdravili i spustili se po Djuzinom silazu. Najprije do potoka gdje su nam se hladile pive, potom do zena kod ljuske i na kraju zajedno do auta i doma. Marka je na zalost cekala "cast" voziti doma, dok smo ostali i zadrijemali koju rundu.

M.D.


created by: zeljeznicar @ 2004-05-31 17:56:00