 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Prosli vikend u Paklenici.
From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Mon, 31 May 2004 17:51:16 +0200 (CEST)
Krenuli smo relativno kasno, Vukovic, Karolina, Petra i ja. Petra i
Karolina ce valjda izvjestiti o svojim usponima, a ja evo o ostatku.
U subotu je dosta puhala bura pa smo Marko i ja gledali da ne idemo u
Anica Kuk i odlucili smo se za Circus u Velikom Cuku. Nakon sto nismo
mogli dobiti na mob. nikog tko je to penjao i nakon pomnije lijene
inspekcije iz Klanca, shvatili smo da ne znamo mozemo li se navuci u prva
dva ozbiljnija cuga (6b i 6a+ prema vodicu) i odlucili uci po nezaspitanoj
Ulaznoj varijanti (V+/IV-V) Kanjonskog. Popeli smo to za nekih 1h30 i
razocarali se sto bura suprotno prognozi ne jenjava. Pa smo nastavili po
Kanjonskom (III+, 300 m) uz manji izlet u Circus (V). Sto smo bili vise to
smo se jace drzali za stijenu da nas ne otpuse u zaborav. Novi se flis
pokazao odlican - cak je i DBR tretiran (durable blood repalant, op.a.)
ali nije pomogao ravnotezi u pipljivim prijecnicama - bura je ipak
zakomplicirala stvar do daske. Kad ne smeta ravnotezi, smeta zivcima,
pogotovo kad ljulja drvo koje sluzi kao stand. Ili kad mi digne 2 metra
slinge pod standom ravno u lice. Ili kad majstorski slozi uze u vijugavu
usku pukotinu petnaestak metara iznad mog standa i jos toliko ispod
Markova. Ili... No uglavnom, bilo nam je obojici lijepo, ipak je to
drukciji filling nego po mirnom vremenu.
Vecernje peripetije odigrale su se u apartmanu gdje su smjesteni bili
Dado, Neven i ekipa. Dado je pripremio slide show za svoje tecajce, ali mi
smo zauzeli prve redove. Prigodno je prikazao dijace s jedne ekspedicije
na Aconcaguu, ali necu sad o tome.
Prespavali smo u Maloj Paklenici, a sljedece je jutro svanulo relativno
tiho. Pa su poceli padati prijedlozi... Kava kod Dinka i Marenda kod Dinka
su otpali jer su preteski, pa smo pojeli burek i jos stogod iz ducana. A
onda smo odlucili da Nema Dinka do Dinka i ipak svratili i zasjeli prije
prepustanja iznadzemaljskim uzicima.
Marko i ja odlucili smo se na Brama. Tijekom pristupa komentirasmo neke
strance ispred nas naoruzane skupim stvarcicama. "Sigurno idu penjat neku
bolesnu tehniku." Kad smo shvatili da nam kompetiraju za ulaz u Bram,
zagustilo je. Bila su, naime, vec 2 naveza u smjeru, a i jedan slovenski
trio je zapalio u Brama po prvom cugu od Black magic woman (dugacak 5c,
ali malo precjenjen). Vrag je uzeo salu, brzo smo se navezali i nadali se
da cu za Slovencima dohvatiti stand prije Madjara. Bile su male sanse, ali
ispostavilo se da su Madjari ipak bili sporiji, iako su penjali 3b cug. I
Marko je prosao kraj mene prije nego se drugi Madjar dovukao do standa.
Dogovorili smo se da cemo spajat cugove i penjat istovremeno ako zatreba.
Tako i bi. Islo je glatko sve dok nismo naletjeli na cep pod kaminom.
Mislili smo da Slovenci ispod vec gube zivce, no pokusaj komunikacije na
slovenskom urodio je konstatacijom da su oni vec preplezali ta dva naveza
i vjerojatno vec cugaju u Rajni. Austrijanci su se, naime, ludo
zabavljali, a mi nestrpljivo cekali. A tko zna sto je s Madjarima... Evo
ih u prijecnici! Nego, da se mi pozurimo i napravimo mjesta GSS-ovcima kad
se budu spustali po nase prijatelje.
A sad kamin. Mozda je nekad bio VI, ali vise nije. Detalj (oko metar i
pol) prosao sam A0 i dokopao se neke uske police. Potrbuske. S nogama u
zraku. Zaglavljen. Nista za povuci. I gmizem lamatajuci nogama po zraku,
prdnem za veci potisak, ali ne pomaze... Jos malo gusjenicarenja i
napokon! Nastavljam s vise dostojanstva (na laktovima i koljenima) do
standa. Marko je bio brzi, ali pomisao na Madjare sto se upravo
priblizavaju donjem standu i neizbjeznoj akciji spasavanja... Uf. Marko
nastavi i popne 10 metara, kad evo prvog Madjara! Sto-sto-sto-sto!!?
Ustipnem se. Zbunj... Marko kaze da su vjerojatno freakeri pa lete kad
dodju na spitove, a ostatkom smjera trose vrijme na nepotrebna
medjuosiguranja. Slozio sam se. Rekli smo im da cemo ih pricekati na vrhu.
Dalje je Marko spojio dva cuga, a ja produzio spojiti jos dva. Bas smo se
ufurali u film, sve je islo lezerno i bez pritisaka... Za promjenu. ;)
Bram je krasan smjer, svakako preporucljiv!
Drugi od ta dva moja cuga izasli smo lijevo od pravog smjera - i onako smo
imali odvec vremena na raspolaganju (Austrijanci su jos petljali nada
mnom). To je najprije uski kamin-pukotina pa izlazak na desni brid i po
skrapama van - lijepih 7-8 metara jake petice kao alternativa. Potom je
Marko dobio izlazni cug po krasnim plocama no ispostavilo se da je vrlo
dobra ideja podijeliti taj cug u dva tamo gdje u vodicu smjer ostro skrece
lijevo gore. Pa sam ipak ja poveo van i Marko za mnom.
Gore smo se suncali i cekali Madjare. Ipak smo odustali docekat i drugog,
lijepo pozdravili i spustili se po Djuzinom silazu. Najprije do potoka
gdje su nam se hladile pive, potom do zena kod ljuske i na kraju zajedno
do auta i doma. Marka je na zalost cekala "cast" voziti doma, dok smo
ostali i zadrijemali koju rundu.
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2004-05-31 17:56:00
|
|
|
|
|
