 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Čevap na Begunjskom vrhu
From: marko vuković - [email protected]
Date: Sun, 16 May 2004 21:57:39 +0200
Nadobudno smo se spakirali za 2 dana u Sloveniji, sluteći da će se vrijeme u
nedjelju pokvariti. Tako je i bilo, pa smo izlet skratili na jedan dan.
Dakle, u subotu smo se odvezli u dolinu Vrata i popeli kroz dolinu za
Cmirom. Skije su nam bile na leđima skoro cijelim putem, što je bilo
poprilično naporno uzevši u obzir da se radi o 5 sati strmog uspona. Sunce
koje je pržilo cijeli dan nam također nije puno pomoglo. Em smo izgorili ko
čevapi, em smo iznojili svu vodu, em nam je totalno razmekšalo snijeg. Svi
Slovenci koje smo sretali su nam govorili da smo pozni. Lako je njima biti
pametan kad imaju 2,5h manje vožnje od nas. Ali tješilo nas je što smo kod
spusta sretali ljude koji su zakasnili još više nego mi.
Kt je dogurala do Begunjskih vratca (2342m), sjela na kamen i zaspala. Biće
da se umorila. U meni je ostalo taman dovoljno želje da se popnem na
obližnji Begunjski vrh (2462m). Doduše, priuštio sam si uspon po
jugoistočnoj flanki, koju je sunce poprilično načelo. Vršnih 20ak metara mi
je bilo frkovito jer se žlijeb ustrmio a mekani snijeg više nije ulijevao
povjerenje. Radi se o padini koja je duga 200njak metara i ima siguran
istek, ali nekako mi nije bilo baš do poskliznuća zajedno sa gomilom
snijega. Pomogao sam si stjenovitim rubom žlijeba (šifra: detalj II) i
izguzio se do gore. Kratki odmor i spust po ipak tvrđoj i položenijoj
jugozapadnoj strani vrha. Opet, sa te strane čoeka malo plaši obližnji
(čitaj flanka široka 20m) stjenoviti skok uz pogled na 1500m niže smještenu
dolinu Vrata. To je na kraju ispalo skroz izvedivo. Sa sedla smo se u
narednih sat vremena spustili približno 1000m nadmorske visine. Zaskijali
smo se po najdužem snježnom jeziku, koliko god se dalo - pa smo se na kraju
probijali kroz granje dok nismo našli lovačku stazu za dolje. Polako do
auta, pa vožnja do Aljaževog doma i sendvič uz pogled na sjevernu triglavsku
stjenu. Btw, dom je bio otvoren.
Tura "za Cmirom" je fantastična. Omogućuje preko 1000 visinskih metara
skijanja, sredinom svibnja. Treba imat kondicije da bi se potpuno uživalo.
Snijega je i dalje puno. U subotu je bio totalno mekan (gnjilec, gnoj rekli
bi naši susjedi) od sunca. Kod skijanja su se pokretale manje površinske
lavine, ali ništa opasno. Uz naglašeni rad tijela, dalo se sasvim lijepo
plovit.
created by: zeljeznicar @ 2004-05-16 22:06:00
|
|
|
|
|
