Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Tomislav Jakopec
gdje: Maltatall, Strannerbach WI3
foto: Marko Vuković, 01/2010

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Čevap na Begunjskom vrhu

From: marko vuković - [email protected]
Date: Sun, 16 May 2004 21:57:39 +0200

Nadobudno smo se spakirali za 2 dana u Sloveniji, sluteći da će se vrijeme u nedjelju pokvariti. Tako je i bilo, pa smo izlet skratili na jedan dan. Dakle, u subotu smo se odvezli u dolinu Vrata i popeli kroz dolinu za Cmirom. Skije su nam bile na leđima skoro cijelim putem, što je bilo poprilično naporno uzevši u obzir da se radi o 5 sati strmog uspona. Sunce koje je pržilo cijeli dan nam također nije puno pomoglo. Em smo izgorili ko čevapi, em smo iznojili svu vodu, em nam je totalno razmekšalo snijeg. Svi Slovenci koje smo sretali su nam govorili da smo pozni. Lako je njima biti pametan kad imaju 2,5h manje vožnje od nas. Ali tješilo nas je što smo kod spusta sretali ljude koji su zakasnili još više nego mi.

Kt je dogurala do Begunjskih vratca (2342m), sjela na kamen i zaspala. Biće da se umorila. U meni je ostalo taman dovoljno želje da se popnem na obližnji Begunjski vrh (2462m). Doduše, priuštio sam si uspon po jugoistočnoj flanki, koju je sunce poprilično načelo. Vršnih 20ak metara mi je bilo frkovito jer se žlijeb ustrmio a mekani snijeg više nije ulijevao povjerenje. Radi se o padini koja je duga 200njak metara i ima siguran istek, ali nekako mi nije bilo baš do poskliznuća zajedno sa gomilom snijega. Pomogao sam si stjenovitim rubom žlijeba (šifra: detalj II) i izguzio se do gore. Kratki odmor i spust po ipak tvrđoj i položenijoj jugozapadnoj strani vrha. Opet, sa te strane čoeka malo plaši obližnji (čitaj flanka široka 20m) stjenoviti skok uz pogled na 1500m niže smještenu dolinu Vrata. To je na kraju ispalo skroz izvedivo. Sa sedla smo se u narednih sat vremena spustili približno 1000m nadmorske visine. Zaskijali smo se po najdužem snježnom jeziku, koliko god se dalo - pa smo se na kraju probijali kroz granje dok nismo našli lovačku stazu za dolje. Polako do auta, pa vožnja do Aljaževog doma i sendvič uz pogled na sjevernu triglavsku stjenu. Btw, dom je bio otvoren.

Tura "za Cmirom" je fantastična. Omogućuje preko 1000 visinskih metara skijanja, sredinom svibnja. Treba imat kondicije da bi se potpuno uživalo. Snijega je i dalje puno. U subotu je bio totalno mekan (gnjilec, gnoj rekli bi naši susjedi) od sunca. Kod skijanja su se pokretale manje površinske lavine, ali ništa opasno. Uz naglašeni rad tijela, dalo se sasvim lijepo plovit.


created by: zeljeznicar @ 2004-05-16 22:06:00